Rose Anne de Pampelonne
Aaron Barr
Liza Bruce
Santiago Cucullu
Laura Sartori Rimini i Roberto Peregalli
Claudia Funke
Villa Le Rose iz 15. st.,Ferragamovi stanuju tu, malo izvan Firenze
Casilda Fabry
blagovaona Donatelle Versace
Robert Hoven
Prije petnaestak godina, inspirirana intervjuom Sarah Ferguson u salonu koji je imao intenzivno žute zidove, bijele dovratnike, vaze s poljskim cvijećem i prostrane prozore, moja kuća na južnim padinama Marjana, dobila je zidove u boji suncokreta. Unutra je uvijek bilo sunčano, veselo, nedosadno, inspirativno. Kada sam 'meštrima' objasnila svoju želju, nakon što sam mukotrpno pronašla tada preskupu boju za zidove, njima je bilo zlo. Ne samo da su me pokušali odgovoriti, uvjeravajući me da možda trenutno nisam pri sebi, nego su i mog supruga odgovarali od realizacije, govoreći mu vrlo direktno "da to moja žena napravi, bacio bi i nju i tu boju kroz prozor". Nisam proletila kroz prozore, nego sam dobila sunčane zidove. Ljudi koji su zalazili u moj dom, bili su zadivljeni i malo kao u čudu. Pomalo se prihvaćala boja žutih tulipana, koja je svih toplo zagrlila i odbacili uvriježenost da je "najbolje lipo Jupolom obilit sve da bude čisto". U nepravilnim razmacima, kako su čiji zidovi dolazili na red za farbanje, osvanuli su i drugi domovi u raznoraznim nijansama. Primjećivala sam koliko te boje ljude vesele i daju im osjećaj zadovoljstva.
Imala sam tri doma u bojama. Bili su u bojama sunca, afričkog zapada, imala sam ružičastu žensku sobu i 'celeste' mušku...a, onda sam u svakom domaćem magazinu vidjela samo boje i boje i boje, mislim na kuće naših 'celebova' i zasitila sam se. Okenula sam se bijelim zidovima i osjećaju ljetnih, mediteranskih, južnjačkih domova, a boje sam 'unosila' zavjesama (koje sam često sama šivala i to od materijala za haljine), jastucima, cvijećem, slikama. Smiješno je bilo kada sam doživjela "ma, sve je super, samo nedostaje malo boje, šteta da imaš bijele zidove. To je prošlost, znaš..."
Zadovoljna sam svojim starinskim štihom koji ima moja sadašnja rezidencija. Odbacila sam čak i svoje ideje stare nekoliko godina da 'uvedem' zidne tapete na cvjetiće u spavaću sobu i kupaonu, ali i da zidove do pola obojim u jednu, a od pola naviše, nakon ukrasne letvice, u drugu boju. Čak sam i te ideje vidjela kao trend u našim vrlo skupim salonima zavjesa i tapeta, koji se s ciframa nadmeću s draguljanicama.
Nego, što će sada ljudi sa svojim zidovima u bojama, kada je u modu došlo zidno slikarstvo!?!
Pod hitno treba naći nekoga tko bi bio voljan razmahati se svojim maštovitim muralima po našim zidovima, jel'..?
Hahaha, zgodna tema o kojoj možemo raspredati u vrelim danima kada jedino dokono ćaskanje ima smisla. Možda se ipak treba samo ograničiti na razmišljati, dok lješkarimo u sjeni, mokri od kupanja i umorni od naporne radne godine...nek' ćaskaju oni koji ne mogu izaći iz stresa, pa nastavljaju svoju navijenost i na plaži.
Puno lipo napisano, Rea.
OdgovoriIzbrišiProsla sam kroz te faze boja, kako u vlastitom domu, tako i s klijentima, umorna od bijelih monotonih zidova, ali kako se svaki krug zatvori, tako su i meni opet najmiliji bijeli; cisti, mediteranski, prozracni, opustajuci.
Mada, najlijepsi su upravo na Mediteranu, uz zelene skure i kontrine s merlom, u sobi s parketom koji skripi pod nogama.
U ovom hladnom podneblju u kojem zivim, pinkicu boje utopli, otud maslina zelena te maslo zuta kao akcent, ali i dalje dominira bijela. O, pardon, i jedna plava kolona, tek tako, simbolicno.
Hvala ti,puno:)))
OdgovoriIzbrišiDa,slazem se-kombinacija s bijelim zidovima je idealna za Mediteran. I da,uvijek sam za nijansiranje tamo gdje klima isce takvu stvar, a tvoj dom jest predivan,topao,udoban,ali 'intelektualan' bez suviska!!! Namjestaj takodjer diktira,osim podneblja, sto bi znacilo da bi za Mediteranski stih morala namjestiti kucu kao da radis s kulisama za kazalisnu predstavu, sto bi 'i' konacnici moglo izgledati groteskno,jel'...