Napila sam se ljepote Monaca nadušak, opila se bogatstvom dok mi nije došlo zlo, onda sam pospremila utiske i sortirala pozamašnu količinu fotografija koje će nam biti vrijedna uspomena. Ubrzano triježnjenje gađalo me i s televizijskog ekrana u liku Mamića, i zaboravljenom neljubaznošću i nervozom prodavačica Kerumovih koje ne žele izvagati povrće, i noćnim premetanjem jadnih ljudi po kontejneru u blizini našeg parkirališta i objavljivanjem 'važne' vijesti kako suprug Majolijeve strahuje da mu lice ne izgori na suncu-obavijest na TV kanalu koji daje 24 sata vijesti.
Doma je započeo period nježnog opraštanja s Drugorođenim, koji se sprema na povratak u Ameriku, gdje mu je i mjesto...ha-ha, čudno je to, čudno i shvatljivo. Sin sada ima dvije adrese, dva doma, dva mjesta pripadanja. Mislim da je ovo ljeto bilo vrlo teško za njega, što smo svi, narafski osjetili. Rastrzanost, podijeljenost, dvojakost, umješna vožnja na dva kolosijeka koja je trebala postići balans unutar njega samoga. Hm, rekla bih da je uspio... teškom mukom i burno je bilo to njegovo navikavanje na novi osjećaj. Hurricane Goran pomeo nas je na rođenoj adresi, no splasnuo je sada, pri kraju, kada je jasno izrekao sve svoje osjećaje, razlučio nedoumice, shvatio da su određena razočarenja neminovna nus pojava, usvojio otegotnu okolnost da se djevojka, kojoj je metnuo aureolu uslijed uzburkanih emocija, nalazi na trećem kontinentu, pomirio se s činjenicom da se u godinu dana promijenio i on i mi i svi koje je ovdje ostavio odlaskom na studij s druge strane oceana. Puno je to posla za dvadesetogodišnjaka. Kao majka, ponosna sam kako ga je obavio. Ali i iscrpljena. Svi kovitlaci koje je izazvao, zavrtili su i mene...puno žešće od uobičajenog tinejđerskog ringišpila na kojemu se vrtim godinama. " 'alo, šofer, stani, ima izać'!"
Tako...polako...prvo odpremanje Sina, pa tišina i spokoj Dingača.
Opraštam se od luksuza Monte Carla, s tračerskom primjedbom kako napumpane usne, koje nose naši celebovi, tamo nisam vidjela, pa ni na perfektno kirurški osvježenim licima, zadržavajući svu ljepotu francuske rivijere kao inspirativu notu, uz preporuku da Simmelovu knjigu "Odovor zna samo vjetar" uzmete kao kolovoško štivo i prošetate - Nica, Cannes, Eze, La Turbie, Beausoleil, Villefranche-sur-Mer , Cap D'Ail, Beaulieu-sur-Mer , Grasse, Juan-les-Pins , Cap d'Antibes ...
D. Dvornik - ... lipo je to kad svaki kotačić upadne na pravo mjesto.
OdgovoriIzbriši...nakon sto medjusobno krivo upadaju, medjusobno se ostecuju, tandrcu, ispadaju, oksidiraju i kad covjek misli da je doslo do mozebitnog nerjesivog ostecenja, kao nekim cudom...pocmu klapati kako bi otprilike trebalo.
OdgovoriIzbriši