50 SHADES OF ME

Tretiranje studenta 'po doma'- autor na dnu teksta:)

Danas, poslije ručka, 

koji je Kći pripremila, 

imale smo malu 'ćakulu' 

uz espresso macchiato.

via HERE

Elem, govori ona meni, 

nadovezujući se na priču o ispitima svojih prijatelja, 

o razlici onih koji su potomci fakultetski obrazovanih roditelja (Prvi) i

kako je daleko lakše studentima čiji roditelji nisu visokoobarazovani , 

nego žive na selu i rade u svom polju, recimo (Drugi).

Kaže ona tako...

"Uvijek ti je ta razlika očigledna.

Stvar je u 'presingu'.

A, to je nešto najodurnije.

I naaajteže."

1. Kad upišeš fakultet.

Prvi: "A, nego di ćeš? Jasno da si upisao faks." (uz negodovanje zbog odabira faksa!)

Drugi: Priprema se veliko slavlje u obitelji. 

Prvi iz obitelji na fakultetu. 

Nema razlike između 

dana upisa na fakultet,

studiranja

i dana diplomiranja.

2.  Kad počnu predavanja.

I jedni i drugi rado pričaju o svojim potomcima, 

koji odlaze na fakultet

 i slušaju 'ta predavanja naporna',

s tim da  

Prvi: S itekako debelom sumnjom pričaju o tome 

i već prelaze na prve ispite rokove 

'kad će se dobro pokazati šta su zapravo i tko su...'

Drugi: Dive se svojoj djeci. 

'Odgovoran je i trudi se'. 

Poštuju cijeli proces intelektualnog razvoja. 

Ponosni su što uopće razumiju što im Profesor 'tamo' govori.

3. Zakorači se u ispite. 

Prvi: Odmah je selekcija 

je li jednostavno i 'lagan je to predmet to ćeš ka od šale' 

ili uvriježeno teški ispit. 

Roditelji to procjenjuju u skladu sa svojim prijateljima,

 s vlastitim iskustvom 

i u priči s ostatkom obitelji. 

U tom slučaju, nebitno je ako dijete dade, recimo, 

šest ispita

koji pripadaju kategoriji laganijih, 

dočeka ih reakcija: 

'Aaaa, ništa to,

 dok se ne riješi kapitalac, 

tek ćeš tad vidit jel' ti uopće leži 

taj fakultet 

koji si odabrao!"

Drugi: Prvo ne može vjerovati da mu je dijete došlo do 'toga', 

a onda opet svaki ispit se dočekuje s ovacijama, ponosom, suzom u oku 

i izjavama 'znao sam da ćeš ti jedini uspit u ovoj obitelji'. 

Ako je potomak položio Engleski jezik na nekom fakultetu (ne na filozofskom!), 

reakcija je:

 "Vidiš ti to!!! 

I na engleeeskom si čak položija tu materiju!"- opet sa suzama u očima.

4. Ustaljene aktivnosti, kao prikupljanje potpisa, pečata i predavanje seminara.

Prvi: Pogledaju studenta s visoka; 'Zašto mi to uopće govoriš? 

Još najbolje da nisi dobija potpise!"

Drugi: "Sve je potpise skupija od profesora. Ala šta je odgovoran, kako on temeljito taj faks odrađuje. Vridno je to moje dite."

5. Učenje.

Prvi: Prvo, svatko od roditelja ima svoju teoriju kako je najbolje učiti... 

da li je to riječ o normi, satima, podcrtavanju. 

Kada napokon u 25-oj godini života, taj poveri student 

izbori svoju autonomiju 

da je fakultet samo njegova stvar,

 uslijedi razgovor tipa: 

" NEĆU SE MIJEŠAT, al' jesi li siguran da si se dobro spremija za taj ispit??? Mi smo se prije ispita zatvarali, nismo jeli, ni pili, ništa ispod 14 sati učenja, eventualno zapalit duvan tri minute." 

A, onda nakon toga:" Šta pušiš toliko? Znam da su ispiti, previše pušiš, misli malo na pluća." 

A, ako se taj isti student drzne 'spustiti na kavu' u obližnji kafić:

 "Kavaaa? NEĆU NIŠTA GOVORIT, ali to deset dana prije ispita, 

nemoj mi dolazit kad ne položiš, zapamti ovo! 

Al', ti sve znaš, to je tvoje, ti upravljaš sa tim, pa ajde, pij kavu!" 

I kad se vrati s te kave, dočeka ga omanji kućanski posao jer

 "Ide se na kavu, ima se vrimena!"

Drugi: Tu niti itko zna kad uči, niti da li uči. 

Sam svoj čovjek. 

Eventualno dobije paket s hranom od majke 

i telefonski razgovor: 

"Ništa se ti dušo moja ne brini. Jel' puno teško?" 

I očajava jednako kao da je s tobom na fakultetu. 

I bude još: "Ja to ne bi mogla, svaka ti čast!" 

I opet student dobije potvrdu samog sebe.

6. Dođu praznici.

Prvi: "Samo izlaziš vanka." 

Aktualna tema je stalno - fakultet. 

Gleda se kako se i gdje stoji s akademskom godinom - koji su slijedeći planovi, 
kad bi se u toj datoj situaciji u kojoj se nalazi student, moglo diplomirati, 
za koliko će se to realizirati. 

Drugi: Opet 'feštica'. 

Vratio se "doktor", sin iz grada, gospodin čovjek 

(nema veze što ima u gradu podrumsku sobicu s krevetom u jadnom kvartu). 

Reakcija jednaka kao da student koji je potomak Prvih, dođe na praznike iz Padove
 gdje briljantno studira medicinu. 

Dok, gospodin čovjek Drugih, tijekom praznika pažljivo se sluša, 

uvažava se njegovo mišljenje, 

majka ga tetoši hranom, 

otac ga tapše s divljenjem po leđima, 

dolaze rođaci u posjet koji ga baš više ne gledaju u oči. 

7. Literatura.

Prvi: "Iz čega to učiš? Jel' to skripta? Daleko ćeš dogurat tako! Evo ti lova, kupi knjigu i iz nje uči!"

Drugi: Prvo, kad ugledaju debelu knjigu: 

"Čekaj i cilu tu knjigu moraš naučit? Za jedan ispit???" 

Kad student kaže da je to skripta, reakcija je:

"A, šta je to? (pa kad im se objasni) Vidiš, kako si ti snalažljiv, povezan sa svima, pametno moje!"

8. Pad ispita.

Prvi: "Jesi li siguran da ti to dobro učiš? 

Možda ne učiš dobro!?! 

Treba više sati provest za knjigom!!! 

Ha...možda faks ipak nije za tebe, pa ima posla... 

trafika, dućan... 

neće nam to bit' lako reć ljudima, 

a opet volimo te takvog kakav jesi" (bez presinga?)

Drugi: Oni su izbezumljeni:

"Vidiš ti kako je to težak fakultet... 

al' opet, nema veze - dogura si najdalje nego šta bi iko od nas! 

Bravo, dušo! 

Ne daj se!

Ako se malo i odulji, ne brini, 

stisnit ćemo se nekako, 

ako ti želiš i dalje studirat. 

Polako ti, po svom..."

9. Nakon 5 ili 8 godina, uporni dođu do diplome.

Prvi: "Ajde, više bogati da i ti dobiješ taj papir!!! 

Sad ćeš nać posal i odselit se!" 

Pun kufer više i studentu i roditeljima, ako si oduljio taj faks: 

"Ja sam tad već imao obitelj, radio i kupovao stan!" 

Drugi: Slavlje traje tjedan dana. 

Ponosni su, plaču, javlja se cijeloj obitelji, ma gdje bila, BEZ prigodnog:

 "Ah, malo mu je duže trebalo...." 

Osvjetlao je obraz cijeloj obitelji, 

započeo novu generaciju obrazovanih ljudi. 

Kruna je svih obiteljskih generacija.

                                                                                             

                                                                                          -  moja Prvorođena -

***

Očevi moje djece i ja smo Prvi. I dok sam se smijala pišući njezine riječi, bilo je natruha u kojima sam se blago prepoznala, odnosno prepoznavala sam više nekog od očeva. I stislo mi se oko srca. Ovo je možda malo iskarikirana podjela, ali svakako je za zamisliti se... 

Djeco moja, fakultetski obrazovana, 

oprostite za eventualne bedaste greške, koje su se potkrale,

u moje ime i u ime vaših očeva. 

Od kada sam vas rodila, ponosna sam do neba na vas, za SVE!!!

Sedam Djevica me okružuje - žalite me, slobodno

Danas je dan u bojama jeseni.

Iako su mi kapljice znoja klizile iz kose,

dok sam hodala ulicama,

magični jesenji odsjaj svakako je bio onkraj osjetila.

Danas je rođendan drugoj najvažnijoj ženi iz mog života.

Jedva čekam popodnevnu tortu.

Mislim da ću trebati i neki liker.

Ona najvažnija žena danas me drsko oneraspoložila.

Ništa čudno.

Ni novo.

Samo sam opet pala na isti štos.

Ne bavim se horoskopima, ali ponekad zgodno dođe objašnjenje.

U mojoj obitelji je SEDAM Djevica.

Jedna me rodila.

Jednu sam ja rodila.

Jednu je oženio jedan brat.

Ona je rodila DVIJE, čak.

Drugu je oženio drugi brat.

Dovoljno?

Ne bi trebalo da još neka Djevica uđe u 'famigliu' - dovoljno je.

Naime, ja sam Vaga. 

I u podznaku sam Vaga.

I izgledam kao Vaga.

I ponašam se kao Vaga.

I osjećam kao Vaga.

Mene Djevice - zatuku! ! !
(Za čitatelja iz Londona: oprosti, ali znaš da je tako.)

Bila sam razvila inteligentno odnošenje 

prema njihovoj netaktičnosti,

odnosno drugačijoj osobnosti,

ali, eto, ponekad pokleknem,

ono kad su biometeorološke prilike u smjenjivanju

ili kada su mi oni dani u mjesecu

ili kada mi emocije prevladaju nad razumom

(u konkretnom slučaju).

Virtualno sam zagrlila jednu puno dragu osobu.

On nije Djevica.

tuđa kuća u susjedstvu

moji darovi za drugu najdražu ženu 

moja juha od bundeve

moje tagliatelle sa šampinjonima

"Only you have the magic technique. When we sway I go weak."

Zbunite zavjesu, spustila sam se.
Kako je čudan osjećaj kada ti Čovjek

 tvoje vlastite riječi izgovori u facu,

one iste koje sam godinama 

znala ja govoriti drugima

sijaset puta, 

što voljenima, 

što ostalima.

Jednostavno, Čovjek me pristojno, ali prodorno fiksirao pogledom,

snagom od koje ostaneš u položaju u kojem te zatekao prvi slog,

s poluotvorenim usnama koje su upravo imale zaustiti nešto,

s glupo podignutom lijevom rukom koja je željela prebaciti kosu iza ramena,

u bedastom raskoraku, jer do koraka nije došlo

(iako nisam tip kojeg se pogledom zaustavlja).

U slow motionu vidjela sam kako je trepnuo,

potom pogledom zaustavio kadar i mene u njemu,

neplanirano sam svjesna postala njegovih usana

iz kojih je dopirao siguran, mirni, gotovo zapovjedni glas,

koji mi je govorio

 kako me moli 

da 'prestanem tumačiti njegove misli'.

Da nije bilo natruhe osmijeha u njegovom izrazu,

do kraja bi ostala kao skulptura

i morao bi me iznijeti ispod miške.

Ovako, čak i uz osmijeh u tragovima, 

ostadoh paf!

i sigurno sam zatrebala 25 sekundi 

da suvereno ovladam vlastitim kretnjama.

Dobro, ne baš suvereno, ali... 

pomaknula sam ekstremitete

i neodređeno se nasmiješila u njegovom pravcu.

Kada sam dometnula nešto, 

više ovlaš, nego zapravo,

primaknuo mi se, 

 kako bi došao do svoje sjedalice

i netom prije nego se spustio na visinu mog struka

još i dodao da se 'ne trebam ispričavati - jer to ne voli'.

Ni ja!

Zbunjena, sjetih se tada, u sebi: 

"- Ja jako volim jazz.

- I  vi??? Ne mogu vjerovati! I ja. Pa, mi smo isti!" :)

Nisam više ništa rekla, 

nego sam ljupko promatrala

 njegove tri kapljice znoja na čelu,

svjesna svojih vlastitih na istom mjestu,

jer je pakleno vruće i dalje,

iako je najljepše godišnje doba

u kojem sam ja došla na svijet

jednom nogom zakoraknulo 

u eter?

via HERE

Ugode današnje

Zaključujem dan ukusnim  čokolatinima jedne prijateljice,

Okačenim divnim posterom, druge prijateljice.

I najmiomirisnijim sapunom na svijetu sebe nagrađujem kao kraljicu.

Imam li razloga za to!?!

Mislim da imam.

Ujutro moram primiti injekciju u rame.

Znam već koliko to boli.

Zato se večeras gostim, opuštam i volim se.

Danas mi je netko stručno pojasnio kako ću to  još bolje napraviti u životu.

Poslušat ću ga, svakako.

Laku noć od mene.

Genijalni - The Royal Concept

via HERE 

Jučerašnji live nastup na švedskoj TV - KLIK  svakako! ! !

via HERE

Yeah

via HERE

Danas se cijeli dan vrpoljim, 

okrećem sad lijevo, sad desno, 

izvijam vrat, 

okrećem očima u jednu, pa u drugu stranu, 

podižem glavu gore, pa je potom spuštam dolje, 

gledam naprijed, gledam iza.

I nakon nekog vremena shvatim da nemam tikove, već nešto tražim.

Najprije nisam bila sigurna tražim li nekoga.

Ili možda nešto.

Tražim li tumačenje.

Ili možda odgovor za sada zna samo vjetar.

Tražim li čudo Isusovo.

Ili možda samo pokušavam posložiti detalje.

Tražim li tri komadića koja nedostaju da posložim mozaik.

Ili možda radnika koji će ožbukati taj mozaik da nestane

... sve do čeprkanja nekih novih arheologa.

I onda se zateknem 

u pastelnim bojama

pomalo granično upadnim

i s netom opranom kosom,

kako skrivenih očiju ispod jako tamnih naočala,

efektno urlam u "Emmezeti" na odjelu za reklamacije,

dok sunce upire u plavo mi tjeme,

te je nejasno blješti li jače kosa

ili sandale s draguljima

ili moja današnja aura,

no svakako jača sam od neonskog osvjetljenja otužnog odjela.

Dobijam ekspresno sve što tražim,

pa zadvivljeno i paradno hodam prema svjetlu dana

odakle sam i stigla.

Shvatim tada da je ono traganje ipak zaostalo negdje u nutrini.

Evociram jutrošnju rečenicu koju sam čula

"pokupi svoj stav s poda i sjeti se što si ti sve..............",

nasmiješim se 

(volim te, op.a.)

i onda shvatim da samo tražim lutnju,

jer je nejbezbolnije zasvirati nježno,

zvucima obuzdati strasti

i 'ispasti' uglađena plemkinja,

koja vozi novi usisavač doma.

CSI: goveđi frikando

Prije nego se ubacim u krevet u ovoj tropskoj noći...

Koliko nevjerojatno različitih utisaka danas.

Pitam se hoću li pod tim Krvavim Mjesecom večeras 

imati spokojne snove...

I dok me peku ruke od 'kvasine',

nakon izvršenih pripremnih radnji za sutrašnju pašticadu,

tipkam ove retke jednom 

i rasplećem pomalo pletenicu drugom rukom.

Konačno sam popodne osjetila da je Sumamed odradio svoje.

Imala sam neobično utiscima slagano popodne,
zapravo dan cijeli, 
sve se naslagivalo kao 'millefoglie'.
Tajni recept je krema koja povezuje sve slojeve
 i ona će ostati kao strogo čuvani sastojak kojega ne dijelim,
no redovi su ti koji su raznoliko padali s neba kao tetris.

via HERE

Red zatočenosti u trgovinskom centru dok alarm bjesni garažom 
u koju brojna teška vrata ne dozvoljavaju pristup
i moj proboj do sunca ponovno,
red jednog razočarenja  koje me gricnulo 'u sridu',
red dojmova razdraganih potomaka,

red susreta s dragom prijateljicom,

red ugodne kave i ženskog 'ćakulanja',

red spontanog susreta s rodicom i njezinim priznatim, divnim mužem,

red hlađenja lepezom,

red ispijanja kave i ledene vode,

red šetanja kroz uzavreli grad natrpan ljudima,

red zanimljivih priča psihijatrice koja radi 
na mnogobrojnom forenzičnom odjelu...

nevjerojatno opisani tamošnji profili

i  'specifičnosti' koje se na taj način provode 

samo u našoj i još jednoj europskoj zemlji,

 staklena kupola i niz kamera uokolo kao kulise u kojima se odvijaju jezovite priče,

pa sigurnosno dugme oko vrata (koje sad prije spavanja tražim),

pa ubojstvo na odjelu,

pa 'nepravilnosti' pri kategorizaciji teških kriminalaca: zatvor ili bolnica,

pa još jednom žalostan dokaz da se kod nas i najgore rješava pozivima moćnika...

pa red kolača uz prebiranje po tipkama u lijepoj kavani,

pa ispraćanje djece u noćni život, 

pa 3. pokretanje perilice s robom koja miriše na jedrilicu,

pa teški komad govedine u mojim rukama,

pa ubodi nožem zbog 'špikanja',

koji me nisu smjeli podsjećati na priče s forenzičnog odjela,

nego na fino usmjerene misli 

kako sam dobro odgojila kćerku,

koja je spretno i neumorno kuhala 

za osmero ljudi

(mahom giganata)

na jedrilici (to ne može svaka!)

i to delicije za lizati prste!!!

Kad sam konačno uvalila govedinu u vinski ocat

 spomenuti isječci su mi se učinili 

kao nekakav groteskni i ubrzani prikaz života,

oscilacije koje se redaju,

nekad pravilno,

a ponekad i bez uobičajenog reda,

u kojemu je ono jedno razočarenje 

svakako samo jedan sloj.

Utješno.

Imajte spektakularnu nedjelju!

Imam četiri jastuka. Za svaki slučaj.

Na mom velikom krevetu 2 x 2 još uvijek spavam sama.

I to mi smeta.

No, i to će se uskoro promijeniti.

Nego, kako sam bolesna bila nekoliko dana,

(još prizdravljavam)

majka mi je donijela voće

i pomogla staviti sušiti robu,

koje u mojoj kući ima brdo, kad smo kompletirani.

jer sam malaksalo bauljala 

i nisam bila sposobna 

niti osoviti se na noge.

Djeca odjedrila na nekoliko dana. 

Tako sam sretna zbog njih,

jer sam ih od prvih koraka 

odgajala na brodu

i tamo im je prirodno bivstvovati.

A, kako su premalo zajedno,

 a kako su povezani do besvijesti,

a kako su sada opterećeni ozbiljnim problemima,

a kako su nakon šest(!) godina bili skupa na njezin rođendan,

baš mi je duša mirna zbog toga...

Dakle, kad je majka

koja je priskočila u nevolji

 ušla u moju sobu,

zadivila se 

"ajme, crveni kušini.... kušini puni jubavi... još samo fali čovik!"

Malo sam bolje.

Danas me posjetila draga osoba 

koja mi je donijela 

'da me podigne' 

domaću tikvu.

Na vrhu vezan 'fjok' za curice.

Tikva visoka 25 cm i široka 51 cm.

Tikvetina, reklo bi se, 

ali je neodoljiva i ljupka, 

da je ne mogu tako zvati.

Nakon krepke juhe, 

promijenit ću ritam

i... 

otići kod frizerke i na pedikuru, više!!!!!!!!!

A i na mailove odgovoriti - promise.

Umjetnost naručivanja kave

via HERE

US 66

Puno se lakše prsiti verbalno

 o bijegu od svega što te tišti,

ali rijetki zajašu mašine 

ili sebe stave na četiri kotača 

i odjure u svoj spas,

ostavljajući za sobom samo 'contrail' vlastite pare iz ušiju,

koji se u zabezeknutim mozgovima onih koji ostaju,

simultano pretvara u 'chemtrail' .

No, isto im je,  jer su ionako 'zakasnili na Kosovo'.

Nevjerojatno je kako olako uzimamo život,

kako olako tretiramo partnere,

kako olako iskazujemo svojevolju,

kako olako prečujemo nečije vapaje,

pa kako se na kraju iznenadimo 

ono kad ostanemo u oblaku prašinetine.

Dakako da je bitno njegovati visok prag tolerancije,

da treba napraviti sve da ostanemo fer,

dati sve od sebe da uspije nešto 

u što smo vjerovali 

na onom početku.

Još je važnije znati podvući crtu

i smoći snagu za pokret novom rutom

kada voda dođe do nosa,

kada se umoriš disati kroz slamku,

kada bez pauze svaku večer legneš nezadovoljan

ili su ujutro nesretno budiš u dotičnoj postelji.

I nije ovo ono 'lako je njoj govoriti'.

Ja sam dokazala da je moguće otprašiti novom rutom

s dodatnom dječjom prikolicom zdesna.

A ako sam mogla ja........ovakva.......onda može svak!

Zagovaram čvrstinu u radiklanim odlukama.

Nikako zbog hira, dokonosti, radoznalosti, 

nezrelosti, nepromišljenosti, 

čistog avanturizma.

Mislim na vrlo ozbiljne životne situacije.

Da me se slučajno ne bi pogrešno protumačilo.

via HERE

via HERE

via HERE

via HERE

via HERE

via HERE

via HERE

via HERE

Monsieur Hulot

klikni OVDJE