CSI: goveđi frikando

Prije nego se ubacim u krevet u ovoj tropskoj noći...

Koliko nevjerojatno različitih utisaka danas.

Pitam se hoću li pod tim Krvavim Mjesecom večeras 

imati spokojne snove...

I dok me peku ruke od 'kvasine',

nakon izvršenih pripremnih radnji za sutrašnju pašticadu,

tipkam ove retke jednom 

i rasplećem pomalo pletenicu drugom rukom.

Konačno sam popodne osjetila da je Sumamed odradio svoje.

Imala sam neobično utiscima slagano popodne,
zapravo dan cijeli, 
sve se naslagivalo kao 'millefoglie'.
Tajni recept je krema koja povezuje sve slojeve
 i ona će ostati kao strogo čuvani sastojak kojega ne dijelim,
no redovi su ti koji su raznoliko padali s neba kao tetris.

via HERE

Red zatočenosti u trgovinskom centru dok alarm bjesni garažom 
u koju brojna teška vrata ne dozvoljavaju pristup
i moj proboj do sunca ponovno,
red jednog razočarenja  koje me gricnulo 'u sridu',
red dojmova razdraganih potomaka,

red susreta s dragom prijateljicom,

red ugodne kave i ženskog 'ćakulanja',

red spontanog susreta s rodicom i njezinim priznatim, divnim mužem,

red hlađenja lepezom,

red ispijanja kave i ledene vode,

red šetanja kroz uzavreli grad natrpan ljudima,

red zanimljivih priča psihijatrice koja radi 
na mnogobrojnom forenzičnom odjelu...

nevjerojatno opisani tamošnji profili

i  'specifičnosti' koje se na taj način provode 

samo u našoj i još jednoj europskoj zemlji,

 staklena kupola i niz kamera uokolo kao kulise u kojima se odvijaju jezovite priče,

pa sigurnosno dugme oko vrata (koje sad prije spavanja tražim),

pa ubojstvo na odjelu,

pa 'nepravilnosti' pri kategorizaciji teških kriminalaca: zatvor ili bolnica,

pa još jednom žalostan dokaz da se kod nas i najgore rješava pozivima moćnika...

pa red kolača uz prebiranje po tipkama u lijepoj kavani,

pa ispraćanje djece u noćni život, 

pa 3. pokretanje perilice s robom koja miriše na jedrilicu,

pa teški komad govedine u mojim rukama,

pa ubodi nožem zbog 'špikanja',

koji me nisu smjeli podsjećati na priče s forenzičnog odjela,

nego na fino usmjerene misli 

kako sam dobro odgojila kćerku,

koja je spretno i neumorno kuhala 

za osmero ljudi

(mahom giganata)

na jedrilici (to ne može svaka!)

i to delicije za lizati prste!!!

Kad sam konačno uvalila govedinu u vinski ocat

 spomenuti isječci su mi se učinili 

kao nekakav groteskni i ubrzani prikaz života,

oscilacije koje se redaju,

nekad pravilno,

a ponekad i bez uobičajenog reda,

u kojemu je ono jedno razočarenje 

svakako samo jedan sloj.

Utješno.

Imajte spektakularnu nedjelju!