Prešaltavanje radi snova

Cijeli dan jasno osjećam Praznik rada.

Iako nemam ni dana radnog staža, niti ću ga imati.

Obilježila sam dostojno praznik,

skuhala, ispekla, umijesila, počastila 

i uveselila 

drage usamljene osobe 

najbližeg srodstva.

Drugi sam dio dana radila fizički ka' pas,

s kvalitetnim privatnim objašnjenjem za to.

Cijeli cjelcati dan imala sam misao vodilju 

kao inspirativnu energiju 

koja me pokretala...

sve do večeri.

Onda je netko tako jednostavno 

polio kablom hladne vode 

tu misao vodilju.

Ugasila se, uz šištanje u kojemu su 

nestvarno iščezle moje nade

i ostala sam sjediti 

kao pokisla kokoš.

Em zbog one vode,

em zbog prizora koke 

koja bedasto nabada dvorištem 

u potrazi za zrnom kojeg 

nekako nema.

S dolaskom noći i izlaskom na balkon,

spasonosno me rabzistrio divan zrak

i sjetih se, 

u zdravstvene svrhe,

 utonuti u suprotnost današnjem danu.

Odvežem maramu s glave, 

maknem karanfil iz zapučka,

operem ruke običnim sapunom sve do laktova,

zatvorim sve novine, 

ugasim televiziju

i u mislima 

nabacim nisku bisera do pupka,

nojevo perje, 

sandalice od ripsa,

prihvatim tanahnu čašu šampanjca

i bacim se Gatsbyu u naručaj,

pa nek' me voli... on!

Nadam se da ću večeras puno kvalitetnije spavati.

(via google images)