(C.Monet,1915.)
Kišno, hlandjikavo.
Moja djeca na okupu.
Miris pečene koke s krumpirima.
Udobni dress code.
Dobri filmovi na raspolaganju.
Sve se može, ali i ne mora.
Poznato zezanje.
Kutevi usana svima prema gore.
Pozitivna vibra titra opipljivo.
Naš divan starinski stan.
Prozori s krupnim kišnim kapima.
Intenzivna boja zelenila kroz njih.
I stockholmsko nebo.
Rapsodija.
Da li zbog jučerašnjeg Dana mladosti... osjećam se jako mladom.
U natruhama me danas posjetila čak i bezbrižnost,
kao da je podsvijest odlučila sama
odgurnuti velike probleme... do sutra, makar.
Skoro mi fali Zalepuginovo Nedjeljno popodne.
I Dave Allen s čašom whiskeya.
Nevjerojatan deja vu u blagoslovljenom osjećaju tihe, male sreće.
Zahvalna na tome.
... ono kad poželiš opet Bon Jovi frizuru
ili barem nelošu Alena Islamovića, 'ajde...
I kožnu jaknu na sebi.
Nema komentara:
Objavi komentar
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.