Grupni ženski odlazak na zahod

via Farzana Wahidy

Ah, taj fini ženski svijet.

Međusobna solidarnost, kad zavist odsustvuje.

Razumijevanje i povezanost bez premca, kad ljubomora izostane.

Različitost od muškog svijeta, (bez kojega teško živjeti mogu).

Postoje međutim i neke ekskluzivnosti

u tom ženskom svijetu,

za koje ne postoji suvislo objašnjenj

i koje ne razumiju ni sve stanovnice Venere.

Nedavno sam komunicirala

s jednom inteligentnom i nadasve zanimljivom 

Gospođom 

koja živi u Egzotičnoj zemlji

i ona me podsjetila na taj fenomen.

S tim sam se fenomenom 

ja susrela u školskim danima.

I u Egzotičnoj zemlji se on provodi.

Što bi značilo da postoji u mnogim kulturama,

čak i u onim naprednijim.

Radi se o odlasku na 'pudranje nosa',

ali - u skupinama.

Jasno, govorim o javnim mjestima, 

najčešće restoranima.

Intenziviranije se javlja 

kada se dame nalaze 

u miješanom društvu.

Razmišljala sam o tome...

Lako je bilo razumjeti da smo 

u školama 

to često radile, 

jer su zahodi bili poludemolirani

i netko je uvijek trebao 'čuvati stražu',

dok se druga nalazila unutra.

Čak smo odmah po dvije pitale učitelje 

 dozvolu odlaska na to mjesto 

gdje carevi idu sami, 

a mi carice, u društvu, očito...

Nerazriješen je taj fenomen među 

odraslim ženama.

Čim jedna diskretno odmakne sjedalicu,

uz tihu ispriku zbog ustajanja,

gotovo je sigurno da će taj isti potez 

napraviti jedna do dvije ženske duše 

koje su se našle za istim stolom.

Njihova gesta varira 

od diskretnog pridruživanja,

do onog, glasnog :"Čekaj me, idem i ja!"

Ovisno o vrsti društva s kojim ste 

zateknuti tog trena.

Postoji i postotak onih 

koje ne ustaju, 

prije nego se došaptavajući dogovore 

"treba li ti na wc, hajdemo zajedno?"

Jel' ovde riječ o vlastitim nesigurnostima,

pa im je neugodno samostalno marširati 

kroz poglede restoranskih gostiju, 

trodimenzionalno se izlažući 

svim prisutnim očima

ili se boje da same ne mogu pronaći put 

do željenih prostorija..!?

Je li to neka vrsta 'spasonosne pauze' 

od 'dosadnih muških' 

u svijetu onih koji se NAJvole dijeliti 

na 'muške i ženske razgovore',

što je još uvijek, 

začuđujuće dosta zastupljeno!?!

Radi li se možda, o potrebi 

da međusobno 

provjere svoj izgled

ili dodatno prokomentiraju prisutne za stolom

ili o kojoj je tajni tu uopće riječ..!?!

Odgovor nemam.

A, doživjela sam ovu vrstu 

grupiranja

 nebrojeno puta,

koje mi je bilo bedasto, 

al' na koje se navikneš,

kao i na niz drugih 

neobičnosti 

iz života.

(Ama baš nikada nisam vidjela da muškarci traže društvo da posjete pisoar.)