'opala Đilda!

Ja sam rođena u četvrtak.

Volim oduvijek taj dan.

Sviđa mi se i izgovaranje te riječi, 

puna su je usta, 

kotrlja se preko jezika.

I nekako sam najbudnija taj dan.

OK, malo sam bolesna... još.

Nadam se sutra ću biti skoro skroz dobro.

U nekim svojim dnevnim naporima, 

odem tako s lavorom oprane, mirišljave, bijele robe 

prema 'tiramoli' iznad dvorišne strane.

 

Raskrilim 'škure', 

okupa me nemilosrdno sunce, 

obasja me kao reflektor na pozornici, 

obasja me poput dive,

toliko da... zastenem zadivljena, 

nimalo uobičajeno.

Istovremeno začujem 

ostale zvukove vanjskog svijeta, 

od cvrčaka do nekog razgovora dvoje u prolazu

na uzbrdici postrance.

Intuitivno svjesna 

da me očekuje 

poruka, 

spoznaja, 

ideja, 

misao, 

nastavim 'lipo, šesno i grupirano' vješati rublje,

pa tek onda se oslonim o prozor, 

zabacim glavu sa svom kosom duljine metra 

i namignem nebu plavom kao različak, 

zahvalna na opomeni 

"nemoj propustiti život, u međuvremenu obavljanja manje lijepih stvari, jer vrijedi, doista vrijedi!"

via lovesomesugar