cold december night

Pišem, u pauzi peglam, pa opet pišem,
a u nejednakim razmacima pristiže kći, 
iz različitih dijelova stana.
Ona je odnedavno moja cimerica.
Danas je, očito njezin dan.
Puna je energije, zabavna, sarkastična, dosadna,
 a neodoljiva.
Zadnje ukazivanje 
kroz dvostruka ostakljena vrata 
iz bečkih stanova 
u doba II svjetskog rata,
bilo je senzacionalno.
Svojim odijevanjem naglasila je da klima 
prejako radi.
Imala je topli crveni 'kapatoj' od frotira,
zubi su joj glumački cvokotali 
i ljubazno me nutkala čajem 
umjesto popodnevnog cappuccina.
Dosjetke koje je pri tom reproducirala 
ne mogu ispisati jer su izbacivane 
brzinom Dave Allena, 
uz ozbiljniji izraz lica od njegovog.
Smijem se pomalo histerično 
jer je odoljivo neodoljiva
ili sam samo ja u neprilagođenoj formi!?!

Ipak smo cappuccino pijuckale,
ona je pričala o božićnim pjesmama,
krznenim prslucima,
skijaškim pomagalima,
sobovima,
čaju s cimetom,
imeli,
toplim kariranim dekama,
planinskoj kućici toplo osvijetljenoj.
Zanimljivo kolovoško popodne 
na nenormalno visokim temeperaturama, 
pretvorila je u zimsku idilu uz kamin.
Ma, miiiislim... gdje su mi rukavice?