srce puno ljubavi

Ne smijem napisati ni riječ o današnjem danu...

i bolje.

No, kako se počela najavljivati večer,

moje srce počelo se ispunjavati toplinom, 

ljubavlju.

Zalijevala sam cvijeće na balkonu,

ozbiljnog lica, umorna,

kad je odjednom

sve bilo tu,

oko mene,

ispod balkona,

u zraku,

sreća me zagrlila,

na neki retro način...

Najprije opori miris 'đirana',

 nenajavljene čiope koje u krugu počasno lete

iznad starih splitskih krovova,

bose noge na podu ugrijanom od
današnjeg sunca,

vrckavo kuckanje potpetica mladih cura

koje nizbrdicom hrle na rendez-vous,

desno bijeli cvjetovi procvalog limuna,

zveckanje posuđa kod susjeda, spremanje večere,

glasan razgovor koji nerazumljivo,
ali ugodno dopire,

mmmh primamljiv miris pržene ribe,

osjetni smiraj napornog dana

ispisivao se na nebu prema Marjanu,

slijeva zvuk Vespe,

odozdo škripa vrtnih vrata,

pored njih ružičasti cvjetovi djeteline,

preko puta reski potezi 'tiramole'

na koju se uredno vješa oprana roba,

odjednom kikotanje djece grupirane po kvartovskim zidićima koje je potrajalo najdulje... 
sve dok majke nisu prestale
popuštati na 'još pe' minuti, molin te'.

Dugo su tako pričali po zidićima,

bio je već potpuno mrak,

a do mene je dopirala njihova sretna vibra,

jer sutra nema škole,

jer se približava kraj školske godine,

jer dolazi ljeto!

A s ljetom i moja djeca stižu na okup...

pod moje krilo, da ih zagrlim, zaštitim, imam na oku, ugnjavim poljupcima,

da gledam i gledam svoja dva remek djela,

najdraža i najvrjednija na svijetu! 

- seed heritage -