gdje sam..?

Kad niste blistavo raspoloženi,

mislim najblistavije,

ništa katastrofično, jel'..,

onda se priupitate

gdje biste se trenutno

najrađe

nalazili,

pa da vam to jako paše...

browndresswithwhitedotts

Otključavam kuću

na plaži

pjeskovitog

i malo vjetrovitog tipa,

bez žege

i van sezone.

Puštam sunčeve zrake

po drvenim daskama

koje mi škriputaju pod nogama.

Odabcujem espadrile,

pružajući noge istom snopu.

Odbacujem urbani stres

i gradske boje.

Tekući problemi odjednom

prestaju biti svjetski.

Dopuštam vidu da bludi

neograničeno.

Snažno udišem morski zrak,

sve do blage vrtoglavice.

Imam vremena za sve.

Čak i za metlu kojom oprašim

zimske ostatke.

I za skupljanje školjki

i oblutaka.

I za ljenčarenje koje nameće

toplina sunca.

I za iznenađenje

kad ugazim

u još ledeno more

do malo iznad gležnjeva.

Slamnati šešir mi čuva lice

dok čitam odličan švedski krimić

oslonjena na lijevi lakat,

ispružena na plaži,

svjesna zvukova iz okoline...

jedva čujni šum vjetrića iza podne,

krik galeba u daljini,

zapljuskivanje minimalnih valova

koji završavaju nepravilno

nedaleko mojih stopala.

Odlučila sam spojiti

ručak s večerom

koju kuham sebi

u sumrak,

uz muziku i svijeće

na prozoru i stolu,

raspoložena,

u pregači oslikanoj papigama.

Ne primjećujem da

nema telefona, mobitela, televizije.

Mali tranzistor mi izrecitira vijesti,

ako me spopadne znatiželja.

Objektivno napravim reda

među vlastitim problemima

kad tu i tamo uhvatim vremena za to.

Čudim se koliko malo imam vremena za išta važno...