vikendi za pamćenje

(Under the Tuscan Sun)

Volim ljude. Volim vikende. Volim druženja. Danas sam imala na ručku punu kuću divnih, mladih ljudi. Naši potomci često pozovu svoje prijatelje doma, nekad i na više dana, ako smo na ladanjima u Dingaču. Odlično se zabavimo, nasmijemo njihovom zezanju i genijalnom raspoloženju. Nisu isključene ni društvene igre, otkako su stasali u mlade ljude i prestali biti zatupljeni pubertetski primjerci.
Srećom i Muž voli takve 'šušure', preuzima roštiljanje s osmijehom i prihvaća šale koje pršte naokolo.

Ova 'mlada' gostovanja dođu kao neka vrsta zamjene onim finim vikendima kada su gosti bili pozivani u lov na lisice, na tenis, na otkačene i maštovite večere za koje su se presvlačili, na popodnevne ženske šetnje i muško čavrljanje uz konjak, zajedničke piknike na obližnji brežuljak i pijuckanje aperitiva na tratini u sumrak... Danas gledamo goste preko vikenda u jednoj od ovih varijanti isključivo u filmovima.
Nedostaje vremena, novca, želje, mašte, ali i skroz besplatne volje da se promijeni nešto u moderniziranoj svakodnevnici u kojoj nas zabavljaju raznorazni mediji, upravo zbog toga što se ljudi koji nisu rodbina, međusobno, u privatnoj varijanti, sve manje druže. A druženja se, na ovim područjima gdje živimo, uglavnom svode na okupljanja uz naporne dječje rođendane koji se događaju u unajmljenom prostoru, vjenčanja, poneke važnije godišnjice, pričesti i krizme koje su dovedene po broju uzvanika i skupoći na nivo svadbe balkanskog tipa, dok eventualne kućne posjete su isključivo popodnevne kave i to kod onoga koji dopušta pušenje inače nisu privlačne ili su u pitanju rijetke večere koje traju do jutra, kad su se već dogodile...
Ljudima nedostaje, barem nekima - druženja. Meni je žao da su promjene u socijaliziranju ljudi išle tim smjerom. Krivim. Samouništavajućim.
Još sam jedino vidjela da se dijaspora okuplja na kojekakvih piknicima koji onda traju po čitav dan...
Ne mislim da je potrebno imati golemu ladanjsku kuću s teniskim terenom, bazenom u obliku bubrega, pokošenom tratinom nad padinom iznad mora, šumu s lisicama, jarebicama i fazanima, gostinjskih soba kao u Gosford Parku, sobu sa stolom za stolni tenis kao u 'Match Pointu', uigranu pouzdanu poslugu, te godišnja primanja u visini Rajića Luke, da bi se organizirala suvisla i interesantna druženja preko vikenda koji su jedini time out od naporne poslovne svakodnevnice i briga. Druženja koja bi povratila vještinu relaksiranja, razgovaranja, uživanja.
Za sada je popularna zabava ako nam se organizrano servira putem nekog medija ili javnog događaja ili plaćenog utroška vremena u restoranu ili klubu, a koju mi pasivno dočekujemo i odrađujemo s poluodsutnom pažnjom, imajući pri tome kućni budžet koji to može uopće podnijeti.
Znam da su ljudi umorni od posla i zarađivanja, odgoja djece, problema koje nam donosi život i organizacije koja uključuje oprano rublje, očišćenu kuću, nužan domaći spa tretman...ali, otuđujemo se jedni od drugih brzinski i sve više. Neopazice depresija postaje visoko rangirana na ljestvicama top lista bolesti današnjice. Nezadovoljstva rješavaju instant zadovoljstva nemoralnog tipa. Djeca stasaju u mrgude koji ne znaju komunicirati, čemu se onda čudom čudimo. Živote odrađujemo, a jedino što se broji i što pamtimo kao aktivnost su trenuci s radnog mjesta gdje najviše vremena provodimo - svjesni.
Ljudi postaju tromi. Šale rijetke i priproste. Primitivno odvajanje izlazaka na 'muške i ženske' neminovno iznikne iz muškog nalaženja na sportskom događanju (koji slučajno ne prenosi TV) i iz nastojanja da se preslika žensko druženje po principu Sex and the City. Nitko ne ide u šetnje, jer je to demode. U crkvi se obitelji ne nalaze. Čajanka nema, igranka isto. Pleše se samo na vjenčanju. Tko ima para za restoran danas!?! Kazalište pohode malobrojni. Kina nam ne trebaju u doba DVD-a. Što to znači piknik, sinko moj!?! Klubovi su kod nas rezervirani za pripite potomke. Jedino što svi imamo nešto zajedničko i u tome smo vrlo slični - buljimo u istom smjeru - u ekrane prekrasnih velikih elegantnih televizora, jer to je jedini i glavni prozor u svijet...zabava na dohvat ruke.