upravo sam oprala voće, poslužite se

ne zaboravljajući koliko je dobro kroz jutro baciti se na voćke, pa tako sve do podne. Osim što blagotvorno djeluje na zdravlje, možda malo i ublaži tegobe koje teška južina donosi sa sobom, zato jer barem podsjeća na zdravo ljetno vrijeme i buricu koja bistri horizont i naše glave i omogućava disanje punim plućima.
Danas će u ovim krajevima gdje nervozno struji južni vjetar, izuzetno dobro doći posjeta boudoiru, kamo ćemo zaći po okrepljujuće i smirujuće minute. Razdoblje tog instant - mirovanja (osamljivanje) upravo je vitalni dio života!
Kako je danas pretposljednji radni dan ovog tjedna, onima koji rade, ukazalo se svjetlo na kraju tunela, vjerujem.
I nama, koji ne radimo, ČETVRTAK je jedan sasvim dobar dan. A i 'Gloria' stiže na kioske, kako bismo bili dobro obaviješteni da li se brak Duggan - Barbieri doista raspada, je li se Alex Grdić udebljala, jesu li naši 'celebovi' nabavili ljetne verzije ogromnih dizajnerskih torba koje jadni moraju tegliti preko nejake desne podlaktice, nanovo i nanovo se uvjeriti u bračnu sreću para Veljača Popović Volarić Ić i ostale vrlo važne stvari bez kojih ne možemo živjeti...priznajmo.
Dobro zvuči ČETVRTAK, puna su usta slova koja kotrljaju pri izgovaranju ovog naziva, a i mali mamurluk već izaziva nevolje u jasnom izgovoru 'četvrtka'...dakle, jedan pravi, zvučni naziv.
Žao mi je jedino skupine radnih ljudi, kojima završavanjem radnog tjedna, vidno opada enutzijazam, isnpiracija, veselje. A ima ih...
Razumijem ja njih, ali jako su žalosna grupacija, koja bi možda mogla započeti s razmišljanjem o uvođenju neke drastičnije promjene u svoj život. To su ljudi u svojoj nesređenoj fazi, pobrkanih misli, pod većim stresom od uobičajenog stresa 'normalnog' poslovnog čovjeka. Tužni ljudi koji brižljivo skrivaju taj svoj segment, za koji misle da im samo može pokvariti image...što je netočno, jer daleko je složenije od vanjskog dojma. 
Oni žive svoju melodramu na pogrešnim osnovama. Svim pripadnicima ove skupine, koji nemaju sretan, ni zadovoljavajući privatni život, pa osjećaju pravu muku kada nadolazi taj prokleti vikend, želim što skorije bistrenje, poduzimanje, 'ozdravljenje', jer zaslužili su biti - kompletni!
A, sada to nisu. 
Nisu dok se jedino kroz radni tjedan osjećaju odlično, vrijedno, ispunjeno, puni elana, sretni.
Sve dok su im vikendi otužni, naporni, u tupilu ili namjernom nastojanju da pobude u sebi nekakav osjećaj radosti igrajući se s djecom koji ih nerviraju ili pokušavajući barem konverzirati s partnerom 'odrađujući' i taj dio i tajno iščekujući opet famozni ponedjeljak kada će se s guštom srediti od glave do pete i blistati u svojoj punini na radnim mjestima gdje im "tako nekako sve ide od ruke".
Treba pokušati spoznati sebe, svoje želje i potisnuti naslijeđa koja tako fino vučemo iz djetinjstva, kada smo pogrešno shvatili da treba zadovoljavati društvena očekivanja koja kategoriziramo po pravilima koja su nam prezentirali oni koji su nas odgajali. Zvuči čak jednostavno...
Dobro, dobro...i meni je južina...stat ću. Samo sam malo fiozofirala uz kavu.