Film o jugoslavenskim košarkaškim legendama i zlatnoj medalji 1970. u Ljubljani

via here

via here

via here

via here

Veseli dom

K vragu i minimalizam!

Ako središ glavu i ne trebaš pospremati nutrinu 

čistim, mirnim linijama i ravnim plohama u potrazi za zenom,

ili ako nemaš potrebu imati trendovski dom za pokazivanje,

ili ako ne boluješ od OKP-a zbog kojega sve mora biti perfektno blistavo, 

pa si na rubu snaga od istoga...

onda ti nisi ti,

onda si ja.

Pa ti se razvuku usne u široki osmijeh 

i toplina prostruji oko srca.

Nemaš ništa protiv doma koji je takav 

da imaš osjećaj da ga možeš - istraživati,

uvijek nanovo.

Koji ti omogućuje eventualno skrivanje ili igru lovice 

ili povlačenje u neki kutak od ukućana, recimo, kad imaš one neke dane 

ili si se kvalitetno i zdravo posvadio s jednim od njih. 

Neopterećen si zbog ostavljanja stvari ponekad i gdje nije njihovo mjesto,

jer je to šarmantno nevidljivo.

U kojemu uživaš do srži svaki put kada stupiš 

u to svoje carstvo.

U kojemu se svi profili ljudi, minimalistički i složeni, 

osjećaju uvijek dobro i ne da im se otići.

Onda si okružen stvarima koje ti baš voliš, 

jer ih voliš, 

a ne jer se dobro uklapaju.

Guštaš što tom domu dobro pašu odrasli i djeca, 

jednako kao i tvoja samoća koja nije tužna.

Obožavaš taj svoj hram 

koji ti je veselo utočište i inspiracija bez premca.

Prilagodiš atmosferu iz "Fanny och Alexander" 

u svijetlu bajku primjerenu ovom stoljeću

ili mediteranskom suncu

ili svom karakteru

i budeš sretan 

i sve ti je dopušteno,

jer si blagonaklon prema sebi!

via here

Morning lesson of gastro culture by Martina Feuer de Castro

Martina Feuer de Castro

Morning lesson of gastro culture: Coffe and chocolate

In this 1690 broadside advertisement, London merchant Samuel Price deployed rumor and vivid anecdote to advance the medical case for drinking coffee, chocolate, and tea.

Price’s advertisement's litany of claims for coffee’s health benefits mix advantages we’d recognize today with others that seem far-fetched. The authors observed that coffee-drinking populations didn’t get common diseases: “the Stone” (kidney stones); “Scurvey, Gout, Dropsie” (edema, or retained fluid). Speaking to an audience that still believed in the theory of the four humors, they argued that coffee, being “drying,” would help fix “moist and waterish Humors.” People who couldn’t hear well, or suffered from lethargy, want of appetite, or swooning, would also find the drink helpful. “It’s experimentally good to prevent Miscarriage,” they added, apparently not wanting to claim too much.

Ja sam ona 

koja uživa 

u njezinim fotografijama 

i pričama,

još od doba fantastičnog bloga NA PUTOVANJU

i zato još malo čarobne slikovnice ove divne žene...

klikni i uživaj !

Lá Fhéile Pádraig

CHRISTOPHER O'DONNELL - via here

Bez riječi

Oto Reisinger

Buđenje u Barceloni

Zadnjih dana nisam bila od puno riječi,

ono 'generalno' - kako bi kazala jedna moja spremačica,

iz doba spremačica koje su se nečujno i spretno vrzmale po mojoj kući.

Uvijek se tuđmanovski nasmiješim na tu riječ,

jer je Njoj bila naaajdraža.

Odnosila se naravno na - generalno pospremanje.

Obožavala je tu 'važnu' riječ,

koju bi ponovila bezbroj puta,

s posebnim izrazom lica.

Draga, nevjerojatna žena...

Dakle, generalno sam bila šutljiva, jel'!?!

Svu sam energiju preusmjerila na 

konkretno premetanje činjenica 

u ritmu rada moždanih vijuga 

uz tihe, ali jasne prateće vokale "Intuicije"

(oni me uvijek prate).

Iz studija sam provirila nosom tek jutros.

Pomalo samo.

Da, potreban je bio studijski rad. 

Kad moraš dooobro nešto 'protresti',

najbolje je ne rasipati snagu 

šakom i kapom 

negdje usput 

ili na trivijalne stvari tipa mlaćenje prazne slame dokonosti radi 

ili zbog eventualne uboge kompenzacije.

Jasno, najčešće nisi svjestan tog 'usput'...

Koncentrirana snaga donosi rezultat,

po mogućnosti ispravan.

Vrlo polako se rastežem iz

Le Penseur pozicije,

nimalo nagle kretnje ne poduzimam.

U međuvremenu je stiglo proljeće.

I u Barceloni.

Samo se trebaš odlučiti koja si, 

jesi li Vicky ili Cristina ili Maria Elena, 

ako si žensko.

Ili u kojoj si mjeri Juan Antonio Gonzalo,

 ako si muško.

Kroz svježe mediteransko jutro odzvanja moj smijeh.

via EL MUEBLE

ACCABADORA me 'smantala'

Nakon čitanja "Accabadore", 
nehotično se desilo 
da sam morala o knjizi razmišljati 
puno više od nekoliko dana.
Ili, bolje reći, morala sam se 'oprati' od nje,
skoro kao bapski običaj 
da ona koja je 'uredila' mrtvaca 
mora svu robu sa sebe skinuti 
i oprati je - čudan osjećaj.

Najprije sam provjerila postojanje 
'izvršiteljica' na Sardiniji.
Tko pročita ovu knjigu,
 zasigurno napravi 
svoje malo istraživanje,
sigurna sam da nisam jedina.

Onda sam smirila u sebi
 emocije, mirise, boje, običaje...
 sve osjete, slike, zvukove, 
cijelu Sardegnu koja je odjednom 
vrlo živo postojala tu, nadomak mene,
zajedno sa svojim živopisnim likovima.

Pa sam sabrala doživljaje odlične knjige, 
koju mooožda JA nisam trebala pročitati
ili barem ne u ovom peirodu,
ali hipersenzibilna bi bila i tada
i u drugom nekom vremenu.

Nakon toga sam odgovorila na pitanja 
koja su se rojila u mislima.

Ostali su samo čudni snovi,
čije pojavljivanje u mojoj spavaćoj sobi 
objašnjavam pročitanom snažnom pričom,
koja sadrži tooooooliko toga...
ne samo postojanje starice koja ima ulogu kao l'ultima madre,
toliko je toga satkanog i opšivenog i ispečenog i provučenog i ubačenog
  između svih tih divno iznizanih rečenica,
koju samo povlašteni mogu spoznati do srži...
A ti snovi moji,
valjda će iščeznuti
skupa s ciklonom koja trenutno 
opasno ljulja 
strahovito visoke čemprese
kojima je moja kuća obrubljena.

Klin se klinom izbija.
Ljubavno štivo na 'kantunalu'.
Okus kolača u ustima.
Miris čisto ispeglane robe podražuje moje receptore njuha.
Lagana, vesela, ležerna muzika u uhu.
Netom oprana kosa ni-ka-ko nije upletena u starinsku punđu.
Crni šal s resama spremljen na visoku policu.
Knjiga vraćena u knjižnicu.
'Sposobna' knjiga,
dobra knjiga.

Kreativna nacija čuda čini i u mojoj kući

U našoj državi baš nije dosadno živjeti.

Svašta se događa.

Ne samo svašta, već i na svim poljima.

Nikada ne znaš gdje ćeš nagaziti na neko iznenađenje.

Taj 'ruski rulet' pridodaje dinamici i hrabrosti življenja.

Croatia, full of surprises.

Tako ni moji susjedi nisu za bacit'!

Začarali su moje jutro.

A, jutro je osvanulo divotno, bistro, čisto, sunčano, 

mada je, službeno od jučer do petka,

u trajanju ciklona nazvana "Rea".

Kad sam progurala svoj pogled 

kroz prostrte 'lancune' 

susjede s gornjeg kata,

ugledala sam - savršenstvo!

Potiho i sportski i nedopušteno opsovavši 

u svojoj privatnoj odaji 

na račun bezobraštine odozgo,

koja mi je mahala pred očima,

udahnula sam duboko divan zrak,

pa bosa odšetala u drugi dio rezidencije.

Tek negdje u pola pripreme doručka,

desila se... magija.

Odjednom... 

kao da je nestalo sunca,

kao da se smanjila svjetlost,

kao da su se navukli neki tmasti oblaci,

kao da je stizalo neko upozorenje s neba...

Odložila sam spreman poslužavnik s mojim privlačnim doručkom

i oprezno se primicala prozoru kroz koje su mi,

inače jasni čempresi, postajali sve maglovitiji i bajkovitiji, 

na mahove potpuno nestajući 

u čarobnoj maglici koja se visoko odizala,

sve do mog kata...aaaaahh...

Prigušila sam disanje i sva tiha prišla posve blizu prozora.

Nestvaran prizor me čekao i ja sam rastvorila usnice od osupnutosti.

Ništa nije izgledalo kao inače.

Unatoč sunčanom danu,

bijeličasta magla bivala je sve gušća i gušća,

penjući se k meni, 

uz visoke vitke prastare čemprese.

Savršen prizor oduzeo mi je mogućnost 

da se prestrašim 

misleći da gubim razum ili haluciniram.

...brzo se razotkrilo o čemu se radi

i tko se tako zgodno pobrinuo 

da jutros uletim u bajkovitu scenu - moji dragi susjedi.

Kreativni ljudi, 

dosjetili su se kako od neugledne jedva kućice,

brzopotezno sagraditi poslovni objekt.

Ono, tren preko noći...

i dok mi ostali puno ne gledamo.

Mravljom marljivošću iz minute u minutu,

mijenjao se prizor našeg dvorišta.

Nicalo je solidno

 neko novo poslovno 

carstvo, oh...

Alatka amo, alatka tamo,

kamen amo, kamen tamo, 

rupa ovdje, rupa ondje,

kabel gore, kabel dolje,

priključak ovdje, priključak ondje.

Malo ozbiljna vrata.

Malo koji prozorčić.

Malo raskrčeno, sasječeno, maknuto prastaro zelenilo začaranog vrta,

koje se preljevalo preko divnog kamenog zida.

Malo jezivog lima na 'hacijendovske' kroviće od crvenih kupa.

Skela amo, skela tamo.

Malo nabacanog cementa kao novi zid koji udara u oko.

Domišljatost vrijedna divljenja!

Preobrazba koja izaziva vrtoglavicu i suze.

Brzina građenja brža od brzine svjetlosti.

Razbuktana kreativnost, suspregla je sve ostalo, 

dok nije bila... primijećena.

Sada izlaze na vidjelo ostale kvalitete.

Lete ružne riječi, prijetnje, uvrede,

istom brzinom upotrijebljenom pri gradnji.

Tek je u daleki petak sastanak kućnog savjeta u mom domu.

Obrušavanje od danas do vječnosti podnosi moja kći,

jer joj je to - funkcija.

Funkcija koju nitko u maloj starinskoj zgradi nije želio.

Funkcija koja je, u konkretnom slučaju, vrijedna unošenja u CV.

Jer... kako je kod nas moguće razvijati kreativnost u svim smjerovima,

teško je pohvatati i obuzdati umjetnike 

koji se razlete 

energično, odlučno, sposobno

vođeni ludom inspiracijom, 

koju malo koji narod ima 

na takav način...