U našoj državi baš nije dosadno živjeti.
Svašta se događa.
Ne samo svašta, već i na svim poljima.
Nikada ne znaš gdje ćeš nagaziti na neko iznenađenje.
Taj 'ruski rulet' pridodaje dinamici i hrabrosti življenja.
Croatia, full of surprises.
Tako ni moji susjedi nisu za bacit'!
Začarali su moje jutro.
A, jutro je osvanulo divotno, bistro, čisto, sunčano,
mada je, službeno od jučer do petka,
u trajanju ciklona nazvana "Rea".
Kad sam progurala svoj pogled
kroz prostrte 'lancune'
susjede s gornjeg kata,
ugledala sam - savršenstvo!
Potiho i sportski i nedopušteno opsovavši
u svojoj privatnoj odaji
na račun bezobraštine odozgo,
koja mi je mahala pred očima,
udahnula sam duboko divan zrak,
pa bosa odšetala u drugi dio rezidencije.
Tek negdje u pola pripreme doručka,
desila se... magija.
Odjednom...
kao da je nestalo sunca,
kao da se smanjila svjetlost,
kao da su se navukli neki tmasti oblaci,
kao da je stizalo neko upozorenje s neba...
Odložila sam spreman poslužavnik s mojim privlačnim doručkom
i oprezno se primicala prozoru kroz koje su mi,
inače jasni čempresi, postajali sve maglovitiji i bajkovitiji,
na mahove potpuno nestajući
u čarobnoj maglici koja se visoko odizala,
sve do mog kata...aaaaahh...
Prigušila sam disanje i sva tiha prišla posve blizu prozora.
Nestvaran prizor me čekao i ja sam rastvorila usnice od osupnutosti.
Ništa nije izgledalo kao inače.
Unatoč sunčanom danu,
bijeličasta magla bivala je sve gušća i gušća,
penjući se k meni,
uz visoke vitke prastare čemprese.
Savršen prizor oduzeo mi je mogućnost
da se prestrašim
misleći da gubim razum ili haluciniram.
...brzo se razotkrilo o čemu se radi
i tko se tako zgodno pobrinuo
da jutros uletim u bajkovitu scenu - moji dragi susjedi.
Kreativni ljudi,
dosjetili su se kako od neugledne jedva kućice,
brzopotezno sagraditi poslovni objekt.
Ono, tren preko noći...
i dok mi ostali puno ne gledamo.
Mravljom marljivošću iz minute u minutu,
mijenjao se prizor našeg dvorišta.
Nicalo je solidno
neko novo poslovno
carstvo, oh...
Alatka amo, alatka tamo,
kamen amo, kamen tamo,
rupa ovdje, rupa ondje,
kabel gore, kabel dolje,
priključak ovdje, priključak ondje.
Malo ozbiljna vrata.
Malo koji prozorčić.
Malo raskrčeno, sasječeno, maknuto prastaro zelenilo začaranog vrta,
koje se preljevalo preko divnog kamenog zida.
Malo jezivog lima na 'hacijendovske' kroviće od crvenih kupa.
Skela amo, skela tamo.
Malo nabacanog cementa kao novi zid koji udara u oko.
Domišljatost vrijedna divljenja!
Preobrazba koja izaziva vrtoglavicu i suze.
Brzina građenja brža od brzine svjetlosti.
Razbuktana kreativnost, suspregla je sve ostalo,
dok nije bila... primijećena.
Sada izlaze na vidjelo ostale kvalitete.
Lete ružne riječi, prijetnje, uvrede,
istom brzinom upotrijebljenom pri gradnji.
Tek je u daleki petak sastanak kućnog savjeta u mom domu.
Obrušavanje od danas do vječnosti podnosi moja kći,
jer joj je to - funkcija.
Funkcija koju nitko u maloj starinskoj zgradi nije želio.
Funkcija koja je, u konkretnom slučaju, vrijedna unošenja u CV.
Jer... kako je kod nas moguće razvijati kreativnost u svim smjerovima,
teško je pohvatati i obuzdati umjetnike
koji se razlete
energično, odlučno, sposobno
vođeni ludom inspiracijom,
koju malo koji narod ima
na takav način...
Nema komentara:
Objavi komentar
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.