K vragu i minimalizam!
Ako središ glavu i ne trebaš pospremati nutrinu
čistim, mirnim linijama i ravnim plohama u potrazi za zenom,
ili ako nemaš potrebu imati trendovski dom za pokazivanje,
ili ako ne boluješ od OKP-a zbog kojega sve mora biti perfektno blistavo,
pa si na rubu snaga od istoga...
onda ti nisi ti,
onda si ja.
Pa ti se razvuku usne u široki osmijeh
i toplina prostruji oko srca.
Nemaš ništa protiv doma koji je takav
da imaš osjećaj da ga možeš - istraživati,
uvijek nanovo.
Koji ti omogućuje eventualno skrivanje ili igru lovice
ili povlačenje u neki kutak od ukućana, recimo, kad imaš one neke dane
ili si se kvalitetno i zdravo posvadio s jednim od njih.
Neopterećen si zbog ostavljanja stvari ponekad i gdje nije njihovo mjesto,
jer je to šarmantno nevidljivo.
U kojemu uživaš do srži svaki put kada stupiš
u to svoje carstvo.
U kojemu se svi profili ljudi, minimalistički i složeni,
osjećaju uvijek dobro i ne da im se otići.
Onda si okružen stvarima koje ti baš voliš,
jer ih voliš,
a ne jer se dobro uklapaju.
Guštaš što tom domu dobro pašu odrasli i djeca,
jednako kao i tvoja samoća koja nije tužna.
Obožavaš taj svoj hram
koji ti je veselo utočište i inspiracija bez premca.
Prilagodiš atmosferu iz "Fanny och Alexander"
u svijetlu bajku primjerenu ovom stoljeću
ili mediteranskom suncu
ili svom karakteru
i budeš sretan
i sve ti je dopušteno,
jer si blagonaklon prema sebi!
via here
Nema komentara:
Objavi komentar
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.