by David LaChapelle
Život je nepredvidljiv.
Ponekad se, tako
zateknete u situaciji
koja je
'granična'.
Ne svojom zaslugom,
ne svojom krivnjom
i niste 'trebali znati'!
Jednostavno se nađete
u krivo vrijeme,
na krivom mjestu,
u krivom društvu.
Ako ste pri tome svjesni
što je sve krivo,
na dobrom ste putu
da odreagirate
da odreagirate
misleći pri tome
na vlastitu glavu.
Zatomite nekakvo šokiranje, iznenađenje, čuđenje.
Situacija je to koja nam dokaže
da smo sazreli i da možemo čvrsto držati
vlastite uzde u rukama.
Ne treba vam kočijaš,
možete i sami
jednopregom
zbrisati.
Bez pokušaja
dokazivanja,
objašnjavanja,
analiziranja,
filozofiranja,
koji ne vode ničemu,
u hipu treba zbrisati,
spasiti se.
Još mudrije je ne voditi računa
kako drugi komentiraju
vaš lastin rep
koji je jedino ostavio
bijeli trag na plavom nebu.
Kad jednom nestanete,
imat ćete dovoljno vremena
da u svom zaklonu
saberete misli,
da se oporavite,
da uvježbate skok,
razgibate prepone,
da srce stekne kondiciju.
Jelenji skok kojim ćete
preskočiti i zaboraviti
onu jezovitu situaciju
s početka priče.
Jednim uvježbanim skokom
moguće je preskočiti svašta.
imat ćete dovoljno vremena
da u svom zaklonu
saberete misli,
da se oporavite,
da uvježbate skok,
razgibate prepone,
da srce stekne kondiciju.
Jelenji skok kojim ćete
preskočiti i zaboraviti
onu jezovitu situaciju
s početka priče.
Jednim uvježbanim skokom
moguće je preskočiti svašta.
Ako aterirate kruto,
zaboli vas Ahilova tetiva
ili iskrenete gležanj,
ništa strašno... proći će.
Ostavit ćete bolan doskok
na istoj onoj stranici
s koje ste se izbrisali.
Iduća poglavlja bi trebala biti
puno lakša.
Dopustite im da se dogode.
Bez očekivanja,
požurivanja,
nestrpljenja.
Smireno napišite broj novog poglavlja
i onda se zaustavite.
Neka se vaš roman ispisuje
bez zadanog scenarija.
Evociranje
onoga što ste preskočili
onoga što ste preskočili
nije potrebno,
više nikada.
Ostavite to u prošlosti.
I nemojte biti ogorčeni.
To daje loš izraz vašem licu.
via una bella vita



































