kućni flamenco

U ovim vrelim danima,

kada ni popodnevna siesta 

nije probavljiva,

čovjek poludi...

na neki način.

Izmjenjuju se 

golema energija

s onemoćalim momentima,

emocije se uzbibaju,

multipliciraju se osobni doživljaji

i ako se nedajbože životne okolnosti 

isprepletu na kompliciran način,

jedno jedino pitanje

lebdi mislima,

intenzivirano:

kud sa sobom!?!

Jedno od rješenja je - flamenco.

Ono kad nema nikoga doma...

Ples po dnevnom boravku.

Bolji od ritualnog plesa prizivanja kiše.

Radnja koja je manje ubitačna 

od toga da zapjevate razdirući fado.

Gibanje izražajnije od fitnessa.

Nakon čega bi se mogli osjetiti 

snažnije,

ispunjenije,

potvrđeni kao strastvena osoba,

prožeti ponosom na svoju osjećajnost.

Zadihani 

i s napetim listovima nogu 

što pogoduje jednoj vrsti 

psihičkog rasterećenja

uz novostečeno držanje tijela,

uspravno,

odvažno,

čvrsto,

lakše ćete se hvatati u koštac 

s ovozemaljskom  situacijom.

Pripremit ćete paellu za večeru

i nećete se obazirati na čuđenje susjeda 

koje sretnete 

dok iznosite smeće,

a kojima će upasti u oko 

žarki cvijet 

zataknut iza dražesnog uha

i kovrča posred čela 

koja poskakuje svakim slijedećim korakom.

Ostavljajući začuđene face iza sebe,

čak ćete se nasmiješiti vlastitoj predstavi

koja je potvrdila da ste ipak živi. 

I zdravi.

I sposobni za nastavak dugog toplog ljeta. 

Samo ste se malo prodrmali

i izbacili adrenalinski višak...

ništa strašno.