BONUS je što sam žensko, i to ne ni kilavo, ni premlado.

via H E R E 

Danas sam bila džokej,

doduše nisam se uslikala na konju,

nego tek kada je dan završio,

na vlastitim nogama.

Što sam sve mogla zaključiti nakon ovakvog dana?

Prvi puta u životu shvatila sam što je to imati trenera 

koji je nervozan iz privatnih razloga,

pa se to odrazi na polaznika škole.

BONUS je što sam žensko

 i to ne ni kilavo, ni premlado,

pa sam bunt zadjenula dražesno 

u svoj jahači žaketić

i to s unutrašnje strane,

začepila dražesnu gubicu,

ne konja, nego svoju,

naoko mirno podnosila

 otresite lekcije 

vrhunskog trenera,

a suze krišom obrisala

kada bi on odmaknuo malo dalje,

znajući dobro zbog čega sam 

tako elastična u situaciji.

Prvi puta u životu sam se zapitala 

zašto su žene nekada 

damski jahale postrance,

osim nekolicine hrabrih,

a la Sissi

austrijska carica i ugarsko hrvatska kraljica,

koja bi često muški zajahala,

kada nije bila pod ičijim pogledom,

doli svog ljubavnika

koji je s njom dijelio jahačku strast.

Danas sam promislila,

nije li logičnije i manje bolno 

da žene jašu "normalno",

a muškarci postrance???

Zar ih svaki udarac o sedlo

rastvorenih nogu

baš nikada ne smeta!?!

Morat ću to pitati trenera,

kada riješi svoju privatnu situaciju

pa se odobrovolji.

Nisam se usudila zucnuti danas,

nakon što me je nekoliko puta 

autoritativno, gotovo agresivno prekidao,

u mojim pokušajima 

da i ja nešto kažem ili primijetim.

BONUS je što sam žensko,

i to ne ni kilavo, ni premlado,

pa znam mudre 'finte',

koje izbjegnu nepotrebne svađe,

tamo gdje ih ne treba biti.

Mudre 'finte' nisu lažne,

nisu hinjene,

nego su usađene 

u svako žensko biće

koje ima zrnce pameti.

To ti iskustvo dokaže

kao vrijednu vrlinu,

koja svima,

pa i samoj tebi,

olakšava život.

Glavna 'finta' je moći umuknuti

u pravom trenutku, 

makar pregrizla jezik,

pa ga poslije utajno ispljunula,

iza debla za koje je zakrenuo 

tvoj rasni konj,

čije uzde držiš rukavicama

čvrsto i sigurno.

Jezik se obnovi lako i brzo,

onda kada zatreba.

Jedva sam čekala da završi današnji dan.

Kao krepana kokoš,

dovukla sam se kući,

papinski poljubila pod 

kada sam ušla
u svoj lijepi dom.

Shvatila sam koliko je dan bio uspješan,

koliko sam toga svladala,

koliko mi je trener značajan 

... pa makar se onako arogantno ponašao.

Bitno je znati zbog čega nešto ili nekoga toleriraš.
Ili razumiješ.

I kada sam se opustila,

zazvonio je još jednom telefon

i ja sam se zadnjom snagom i vrlo slabašno javila,

jer mi je od umora i glas utihnuo skoro do šapata.

Bio je to glas autoritativnog i nabusitog trenera..!?
Ukipila sam se 
i instinktivno napela mišiće.

Ljubazno se raspitao kako se osjećam

nakon cijelog dana,

izrazio zadovoljstvo mojim današnjim napretkom

i čak bih se drznula reći 

nježno i brižno poželio 

laku noć.

BONUS je što sam žensko,

i to ne ni kilavo, ni premlado.