Kada je kolektivno jeziv dan,
umijeće je moći napomenuti sebe
kako nije grozno samo vama.
U ovom dijelu svijeta,
kada stisne nebo
i pritisne južina na maksimalno,
pa odluči tako stiskati tjedan dana,
nastane kaos žešći nego u doba Corone,
kada je vladala izoliranost ljudi.
Tada su se klali
fino intimno,
svi po svojim kućama,
odnosno u zadanom krugu osoba.
Sada, kada su popustile mjere,
a biometeorologija zviznula,
prštanje je
bez biranja
subjekta i intenziteta.
Danas se istresao netko na mene,
a znala sam da je razlog
gladno doba ručka
i neprospavanih nekoliko noći,
pa sam stisnula usne,
odlučila biti uljudna,
pregrizla slovo odgovora,
pa poslije
uvrijeđeno i na rubu suza
pojela juhu sa zvjezdicama.
Tek nešto kasnije sam se drznula
poslati poruku
u kojoj je bilo jasno da Pale nije sam na svijetu,
takav kakav jest,
nego smo danas
svi u istoj majici s natpisom na prsima
" SVI SMO MI PALE".
Komunicirati sam učila sama,
ono kasnije,
dok sam se sama doodgajala,
jer se u roditeljskoj kući
sve nešto
podrazumijevalo.
Onda sam nakon svoje dvadeset i treće godine,
shvatila bitnost komunikacije,
uočivši tu manjkavost kod drugog para,
koji je prestao biti par,
pa je jedan dio tog para,
postao moj par.
Bilo mi je jasnije i lakše uočiti to kod drugih,
pa potom i sama početi primjenjivati
na svoj život.
U ovom gradu vlada takav mentalitet,
da se dosta toga podrazumijeva,
ili prešućuje još iz doba
"neću reći tati, ali da se nije više ponovilo",
baš kao i iskazivanje nježnosti,
svojstveno više gradovima na sjeveru,
dok se pod ovim nebom to smatra - glupim,
naročito kod muškog roda.
Ismijava se verbalno iskazivanje ljubavi,
tepanje,
kupovina cvijeća
i te "gluposti",
čak i odgovor na Njeno pitanje "voliš li me?",
često završava s onim karakterističnim:
"ala, sad tebe....šta ti je!?! Ka da ne znaš!"
Mislim da ništa od ovoga nije smiješno,
iako je simpatično u TV seriji vidjeti slično
ili u karikaturama koje su vrlo duhovite,
iako su ovdašnje žene navikle na to...
no u stvarnosti bi se baš
trebalo početi
lagano to mijenjati.
Ne kažem da je kod svih ovako.
Ja sam recimo imala dosta sreće,
a propos toga.
Čini mi se da bi žene trebale nježno pokazati
svojim jačim polovicama
što im nedostaje,
što bi im baš bilo drago,
jer ako znamo da
"malo mi za sriću triba",
onda je zbilja sve
jednostavno i izvodivo.
Slažem se da tepanje i deminutivi mogu ostati
izostavljeni,
ali ostalo
obje strane
mogu dobiti.
Idem večeras u kazalište postkoronsko.
Na parove razbrojs'.
Svako drugo tapecirano sjedalo, valjda.
Osjećam se usrano od ovog vremena.
Ispričavam se na slengu.
I zato sam polizala sada
sinoćnji zaostali
"lemon curd"
s ljepljivih prstiju
s ljepljivih prstiju
zbog ulijepljene tipkovnice laptopa,
i nasmijala se
s nježnošću
na ljepljivo "a" i "d",
a ne reagirala ljutnjom.
A, mogla sam....................
pics via H E R E
Nema komentara:
Objavi komentar
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.