Ženski status: LJUBIMICA

Nema razloga odmah graknuti 

jetkim komentarom na sam naslov

"ženo, ne živimo u doba Sulejmana",

jer je to - nepotrebno.

Govorim o skupini, koju sam tako nazvala JA,

jer mi se čini fenomenalno odabran naziv.

Skupina omiljenih, koje su više od ljubavnice,

a manje od Zakonite, otprilike.

Ljubimicu se iskreno voli, obožava, ne može joj se odoljeti, zaljubljenost i cijela paleta ispunjavanih očekivanja, žudnji, želja, snova 

koje datiraju iz nejakih dana 

koje sve ona ispunjava, predstavlja 

ili je najbliže idealu 

o kojemu je dotični sanjao,

ali - imamo Zakonitu doma.

Zakonita jest ili nije majka potomaka.

Zakonita 'kraljuje' godinama ili desetljećima.

Zakonita je, ako ne obljubljena, ali makar poznata svim tazbinama.

Zakonita je kao (nikako pod ružno!) komad zgodnog i vrijednog namještaja, na koji se čovjek navikne i ne mora puno o njemu misliti - naprosto je tu.

Dotični koji se spotakne o živu osobu,

koja utjelovi potom njegovu Ljubimicu,

najčešće nema hrabrosti izmijeniti svoj život.

Nije za osudu nimalo,

jer kada se, unatoč krilatici 'jedan je život',

suoči u glavi s nizom posljedica

koje bi ta promjena izazvala,

on radije ostaje u zadanim okolnostima,

patio, ne patio.

'Žrtvuje' se, tako misli, u ime viših ciljeva,

a zapravo se uopće ne radi o žrtvovanju,

nego u nedostatku hrabrosti,

odabire - liniju manjeg otpora.

Lakše je tako, lakše na svim nivoima.

Ponavljam, ne govorim o 'običnoj ljubavnici',

Ljubimica je gotovo 'kraljevska',

a s psima i ostalim životinjskim kućnim ljubimcima, 

nema nikave veze, jasno!

Sretnici koji nabasaju na Ljubimicu,

dožive to jednom u životu.

Ljubimica može pristati na tu ulogu, 

jedino ako joj to odgovara.

Najčešće ne odgovara.

I takve priče imaju svoj kraj.

Patetičan i bolan.

I postoji tek malešni postotak onih sa sretnim završetkom.

Ako vam je životni scenarij namijenio priču 

u kojoj ste jedan od aktera,

 gore navedenih,

muškom spolu savjetujem da odvagnu svoje mogućnosti - stvarne,

a Ljubimicama - isto to.

Djeluje jednostavno.

A, nije, kao nijedna priča iz života

koja obiluje emocijama najsnažnije vrste.

Jednima i drugima, puno sreće!

Na jedan ste način povlašteni,

jer ne doživi svatko takav zanos i ljubav i ispunjenje i sreću,

a s druge strane - nije vam lako.

Stavite sve segmente osobnog života na vagu

i uzmite dobro vremena za razmišljanje,

jer: 

* vrijeme neumitno teče,

* život je samo jedan, 

* kreatori smo vlastite sudbine,

* nismo rođeni da ispunjavamo tuđa očekivanja,

* vaše Zakonite nisu majke, ni produljenje momačkog života u roditeljskoj kući,

* odgovornost se očekuje od odraslih ljudi,

* djeca nisu sretna u prikriveno ili otkriveno nesretnim brakovima,

* patnja vam ne treba, a niti razapetost,

* jednog dana će djeca otići,

* biti druga violina nijedna žena ne voli, čak i kad se miri s tom ulogom,

* Ljubimice jesu i u dobru i u zlu, ali, gotovo uvijek, ne traju 'dok vas smrt ne rastavi',

* otkrivanje tajne zna biti okrutno...

i mogla bih do sutra nabrajati naravoučenja i za jedne i za druge,

što nema smisla, 

jer baš svaka priča ove vrste

ima svoju posebnost.

Moje ime je Andrea,

nisam dizajnirana da se nosim 

sa statusom Ljubimice.

(Everybody say 'Hello Andrea')

thanks to mr danny taylor  - dog people