Najnaprednija I/O tehnologija u mojoj kadi

Ručkovi u mom domu ne služe radi hranjenja.

Mislim, nahranimo mi sebe dobro i potpuno,

ali puno je važnije da,

bez obzira u kojem se sastavu nalazili - budemo zajedno!

Jede se polako, razgovara o svemu 

i naprosto uživaju se ti trenuci 

koji služe za opuštanje od vanjskih stresova,

a i za međusobno druženje.

I nekako je uvijek tako,

ali nikako kao zadatak ili moranje...

Danas smo, nas dvije ukućanke

 ručale puno kasnije nego se planiralo.

Ali, zamoljena sam da pomaknem sat,

pa sam ga pomaknula.

Slasno smo se nabacile na današnji 'menu',

kada sam rekla Prvorođenoj,

da sam danas bila u kupovini 

i kupila muški gel za tuširanje.

"Savršenog je mirisa i činilo mi se zgodno. 

Mislim, i jeftiniji je. 

Mislim, i sponatno mi je došlo, naprosto. 

Srećom da sam bila prerušena..." (smijeh)

Valjda sam se nešto kao opravdavala,

ali i sebi možda malo kao čudila.

U tom trenu sam vidjela usta Prvorođene oblikovane u slovo 'O'.

"Bila si prerušena? Opet???"

Prasnula sam u smijeh.

" Neee....ne, prerušena. Više ono kao u filmu "Fedora",

marama, crne naočale, jasno bez bijelih rukavica" 
(skoro sam se ugušila 'balancanom')

Ona me promatrala očima boje sjajnih crnih maslina

i naoko ozbiljna započela nezaustavljivo s asocijacijama,

od kojih su mi suze frcale iz očiju,

jer sam glasno cenila

i izboravala sam se za dah,

iako je sve što je kazala... istina.

"Rijetko se 'ko može nositi s takvom majkom, mislim, to ti je jasno. 

Ono kad sam radila u Uredu za međunarodnu suradnju 

i kad si došla po mene po jari ljetnoj, kao crnka?

 I kad sam prilazila autu u kojem sjedi moja majka, 

inače rasna plavuša s kosom do stražnjice, 

a tog trena i nakon provjere marke automobila,

unutra sjedi žena s crnom 'bob frizurom' 

i Sophia Loren naočalama?

Nisam znala hoću li trkom uskočiti unutra, 

jesi li koga ubila,

bježimo li mi to iz zemlje,
je li kakva deportacija u pitanju,

moram li se pozdraviti u glavi s najmilijima,

jesam li suučesnica - ništa!

Opravdano je to što sam tren proživjela,

pa mi smo generacija takvih filmova, jel'!?!

I kad sam čula suvislo, 

OK za tebe suvislo, 
objašnjenje,

tek sam se onda smirila. 

Pitam se, što misliš koliko je majki u Splitu

 došlo mrtvo 'ladno u perici po dijete, na posao?"

I da, to jest bila istina.

Ali opravdana potpuno.

I nije nitko tu shizofren,

psihotičan,

čak ni uobičajeno domaće munjen.

Kad smo se oporavile od smijanja,

pobrisale suze

i bile kadre nastaviti  baratati 'beštekom',

raspoloženje nam je bilo kudikamo bolje 

negoli jutros kad smo se srele.

I prošlo mi je kroz glavu,

kako možda jest čudno da sam kupila muški tuš-gel,

ali skroz sebe razumijem.

Prilikom deserta,

sofisticiranog korneta od vanilije s prženim lješnjacima i čokoladom,

prisjetila sam se kako se 
zadnji put kod mene tuširao muškarac

koji je moja najpravija ljubav.

Jer, Thunderbolt to jest.

I kako se možda više nitko muškog roda,

osim potomka,

 neće tuširati u toj velikoj kadi.

I kako neka sam kupila mušku pjenušavu kupku.

I kako nije to ništa čudno.

I kako ću tako biti zagrljena.

Kao da je Thunderbolt životno prisutan.

I kako je moja prijateljica bila u pravu,

kada je pričala kako u njezinoj kući,

u kojoj su tada obitavale tri žene i jedna kujica,

vlada užasno pogrešna energija

zgusnuta od puste ženskadije.

Te bi ona,

kada bi došao čovjek 

koji je ubirao TV pretplatu.

njega nasilno pozvala da uđe

i kao slučajno ga provela kroz cijelu kuću,

'ono da prođe muško i ozdravi atmosferu' :)))

Ovo s muškom kupkom je bio,

svkako,

dobar potez.

Uostalom, jednostavniji i jeftiniji 

nego da sam dala izraditi 

Thunderboltovu bistu

i onda je postavila kraj velike kade,

dramatično je naslonivši 

na razbujali bršljan,

recimo...