Pasta u meni, ispod mene, oko mene

via here

Obožavam tjesteninu.

Svih oblika, veličina, boja, vrsta, na svaki način skuhanu.

Ima u njoj nešto utješno i dobro,

po važnosti se nalazi odmah poslije čudotvorne juhice.

Ona instant napuni energijom,

razveseli i umiri,

tako fino najede bez posljedica po želudac,

podsjeti na 'bezbrižne ljetne' dane, koje smo putem, kako smo odrastali, najčešće preoblikovali u (odraslo) samo 'ljetne',

savršena je za nahraniti pretrpan stol gladnih usta,

sva djeca je vole,

sprema se u milijun verzija!

Za one, koji jadni ne kuhaju, ostaje utješna varijanta,

kupite jastuke ovog oblika,

pa se nalegnite meko na njih

i svakako smislite promjenu koja će vašu kuhinju staviti u upotrebu,

vas hraniti iz dana u dan i to na prebivališnoj 

(a, ne restoranskoj, fastfudovskoj, roditeljskoj) adresi,

i vaša će kuća postati sretni dom u kom se kuha, živi, smije, pjeva!