01. 08. 2014.

Naaaaalijevo - prema svom kućnom pragu


Ljudima pjene usta, sve više i više.
Mjehuri su sve to veći i gušći i vidljiviji,
kako god vladarske kokoši 
snesu neku vijest,
koja potakne ushuktavanje.
Svako vladarsko jaje bude sve veće, 
nesigurno je već dal' uzgajaju kokoške ili nojeve.
I tako, naokolo hodaju ljudi sa zapjenjenim gubicama,
revoltirano kritizirajući nametnuto, 
mimo njihove volje i želje.
Uglavnom se tim 
verbalnim iskazivanjem nezadovoljstva
 ništa promijeniti neće,
osim što će zbog opore pjenušavosti,
podanička usta postati gorka, stisnuta i bješnja no ikada.
Većini je lakše biti orijentiran prema 
'općem rasulu',
pa naoko nehotično
svrnuti pogled s otirača
pred vlastitim vratima...
Često je upravo tako.
Ni ja nisam cijepljena protiv mjehurića,
samo sam se počela daviti od preintenzivne kupke
kojom me drugi direktno prskaju.
Nastojim pronaći u sebi stanoviti balans,
pomno preslagujući u zapjenjenoj kupaoni
i kližući s kraja na kraj,
bijelu na jednu
i šarenu robu 
na drugu stranu,
spremna na sve
 i za pranje na ruke.
Vlastite ruke.
Pokušavam se resetirati, prije nego crknem... zalud.
Šteta bi bilo podati se do potpunog 
unutarnjeg 'svisnuća' 
globalnom nezadovoljstvu
koje ne može biti konstruktivno,
dok postoje bića koja me još jako i divno trebaju. 
I vole.
A, više nijedno od tih stvorenja
 nije vladarski namjesnik... huuuh!
Ipak, moj plan nije čekati potonuće na istom mjestu.
Dakle - imam plan:)
Danas mi se isključivo pjeni more 
u sjećanju
na jedno davno veselo ljeto,
puno prštavih, pozitivnih vibracija.
I to je dobar osjećaj.
Jako dobar.

Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.

link within

Related Posts with Thumbnails