Naaaaalijevo - prema svom kućnom pragu

Ljudima pjene usta, sve više i više.

Mjehuri su sve to veći i gušći i vidljiviji,

kako god vladarske kokoši 

snesu neku vijest,

koja potakne ushuktavanje.

Svako vladarsko jaje bude sve veće, 

nesigurno je već dal' uzgajaju kokoške ili nojeve.

I tako, naokolo hodaju ljudi sa zapjenjenim gubicama,

revoltirano kritizirajući nametnuto, 

mimo njihove volje i želje.

Uglavnom se tim 

verbalnim iskazivanjem nezadovoljstva

 ništa promijeniti neće,

osim što će zbog opore pjenušavosti,

podanička usta postati gorka, stisnuta i bješnja no ikada.

Većini je lakše biti orijentiran prema 

'općem rasulu',

pa naoko nehotično

svrnuti pogled s otirača

pred vlastitim vratima...

Često je upravo tako.

Ni ja nisam cijepljena protiv mjehurića,

samo sam se počela daviti od preintenzivne kupke

kojom me drugi direktno prskaju.

Nastojim pronaći u sebi stanoviti balans,

pomno preslagujući u zapjenjenoj kupaoni

i kližući s kraja na kraj,

bijelu na jednu

i šarenu robu 

na drugu stranu,

spremna na sve

 i za pranje na ruke.

Vlastite ruke.

Pokušavam se resetirati, prije nego crknem... zalud.

Šteta bi bilo podati se do potpunog 

unutarnjeg 'svisnuća' 

globalnom nezadovoljstvu

koje ne može biti konstruktivno,

dok postoje bića koja me još jako i divno trebaju. 

I vole.

A, više nijedno od tih stvorenja

 nije vladarski namjesnik... huuuh!

Ipak, moj plan nije čekati potonuće na istom mjestu.

Dakle - imam plan:)

Danas mi se isključivo pjeni more 

u sjećanju

na jedno davno veselo ljeto,

puno prštavih, pozitivnih vibracija.

I to je dobar osjećaj.

Jako dobar.