21. 08. 2014.

BY MIETTA


Vrijedna izuzetka,
danas imam gošću u mom Salonu za durenje.
U kišnoj sredini dana,
srele se u oblačnoj rezidenciji
 dvije dugačke kose oprečnih boja.
Rijetko viđena kao mutava,
dva para usana tek su se ovlaš nasmiješila, 
u prolazu,
u maniri gosta i djelatnika boutique hotela 
koji se, sretnuvši se u hodniku,
nečujno i međusobno kimnuvši
pristojno mimoiđu,
prigušenih koraka zbog debelog tepiha.
Kod nas se radilo
o bosim stopalima
po toplom parketu od kuhane bukve,
francuski složenom uzduž i poprijeko.
Tek su nešto kasnije
 crna i plava kosa
 progovorile.
Jedna uz tursku kavu,
jedna uz Twinings s mlijekom.
Nije to bio, doduše razgovor,
zadovoljavajuć za našeg prijatelja,
koji drži da su nam kućni dijalozi 
vrijedni reality showa,
više smo u natuknicama
dokazale jedna drugoj da smo žive žene,
a ne mutave lutke.
Nije se radilo o lošem raspoloženju,
samo smo trenutno proklizale 
uz zvuk teških kišnih kapljica,
koje su se naglo sručile 
po jastucima na terasi 
i nesklonjenim crvenim podmetačima 
na drvenoj površini stola.
Koliko sam iščitala iz crnokosih asocijacija,
ona je lebdjela u engleskom gradiću uz more,
 u popodnevnoj šetnji,
nije hodala sama, 
pastelni džemperić prebacila je preko ramena,
dobro raspoložena
možda je poželjela fish & chips u novinskom papiru,
možda raskošan sladoled...
Bilo mi je to više nego u redu.
Nisam komentarima poremetila
 ispijanje čaja s mlijekom,
koji mi uvijek prečudno izgleda bojom i teksturom,
ali poštujem plemeniti napitak
držeći se, najčešće, podalje od krhke dvorske šalice.
Kad sam još kasnije
vidjela ove njezine slike i muziku,
bila mi je jasnija
ta voljena crnka.
via google images
Ja nisam bila u šetnji.
Bila sam na sasvim drugom mjestu.

Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.

link within

Related Posts with Thumbnails