08. 01. 2016.
07. 01. 2016.
3,4 sad - idemo!
Živim pod mediteranskim nebom.
Tu je sve na - 3,4 sad.
Temeperamentno, impulzivno, snažno, do srži.
Tako i blagdani završe
masivnom kišom, pijavicom,
mračnim danom koji još malo dopusti
svjećice po kući i bezsnježni ugođaj,
koji filmovi i prigodna muzika nadoknade,
a onda paf: počne ljeto.
Zapravo, tako normalno:)
'Jer šta se tu ima radit' više, kad smo završili s feštama!?!'
Probudiš se odjednom u bistrini jutra,
natakneš naočale za sunce već na prozoru spavaće sobe,
pa takav otapkaš na doručak
i zaboraviš na jelene, sobove, srne, saonice, praporce, tone kolačića, kuhano vino,
jer ništa više ne paše uz blještavo nebo koje se ugodno ljeska u tvojoj duši.
Topli kakao zamijeni visoka čaša hladnog narančinog soka,
koji klizne osvježavajuće u tebe.
Promisliš na kremu sa SF, na japanke,
čuješ kao muzičku pozadinu zapljuskivanje mora,
kotrljanje šljunka,
asocira te na breskve
i miris kože okupane u moru,
pa se fino
osjećaš isprane zime sa svoje površine,
spreman za sezonu novu.
Klima i mene uvelike određuje.
I kod mene je moguće okretanje stranica na ono isto 3,4, sad.
Uz mrvicu hrabrosti, dakako.
Jer... kad ćeš, ako nećeš u ovom životu!?!
via HERE
via HERE
via HERE
via HERE
via HERE
06. 01. 2016.
03. 01. 2016.
COUCH DAY.
Sve što bih mogla reći, tajno je ili kažnjivo ili prosto.
Zato neću reći ni riječ.
Onaj tko treba jasno čuti svaku moju misao,
čuje je i dok šutim.
Izležavam se na salonskom kauču danas.
Nenaoružana.
Bezvezne frizure.
Nejasno je ležim li ili levitiram.
Mislim ovo potonje.
Kao nehajno odložena igračka,
koja je živahna,
pa čudno stoji u prostoru,
ono kad 'baciš pogled' put Salona.
Nije ružan prizor,
zabavan je,
svakako izazove osmijeh.
Jer ja sam komična i kada mi to nije namjera.
Srećom pa postoje čitači misli kojima je dovoljno zaviriti u moje oči.
Zato nisam slikala selfie.
02. 01. 2016.
Born to be alive !
Jedna od glavnih rečenica mojoj djeci bila je:
"Nikada nemojte zaboraviti da kraj horizonta nije u Solinu."
Nastojala sam još od
malog im broja stopala,
osvijestiti u njihovim glavama
bitnost IZDIZANJA od komodne svakodnevnice
i svjesnost da mogu SVE,
da je SVIJET osvojiv,
da MORAJU živjeti punim plućima,
da iskušaju RAZLIČITOSTI koje se na 'kugli' nude,
da shvate da jedino ako mogu USPOREDITI puno toga 'znat će znanje',
da što više PROŽIVE, probaju, vide... nauče i primijene.
E, pa - I did it!!!
Jutros sam, tako, uz kontinentalni doručak
u svojoj splitskoj rezidenciji,
malko bauljajući od premalo sna
i enormnih količina slatkiša,
uz starinske svječice na boru,
još jednom bila
sigurno uhvaćena za ruku,
'ubačena' na sjedište ograđeno jedino mrežom da ne ispadnem,
i odvedena na jurnjavu TUK TUK-om,
ludim i opasnim bangkoškim ulicama,
smijući se i guštajući
s glavnim likom
kojeg sam rodila
i kako vidim,
fantastično usmjerila
u SVIJET!
'Sritna ka' pas' stoti put sam shvatila
da doživljava sve moguće različitosti na koje nailazi
u svom bogatom životu
na pravi način - do srži.
Ovih dana sam virtualno iskusila tajlandsku avanturu,
sva tjelesno oslikana fluorescentnim slikama,
umjesto 'letećeg ćilima' odlebdjela
a la Bridget Jones potpomognuta magic shake-om
i čudesnim 'magic mushrooms' :),
plesala, kupala se u pretoplom moru,
jurila motorom po otocima,
izdržala bez morske bolesti vožnju brodom s kamionskim motorom, kroz ogromne valove,
isprobala egzotična jela...
Jutros sam, eto,
odjurila tuk tuk-om u krojača
na probu odijela i košulja,
cerekajući se na tu puninu života,
prije nego sjednem u avion
koji će 'me' za kojih jedanaest sati
odvesti direktno u serioznu banku
na ozbiljan posao.
I da, ja sam za vrijeme njihovog nježnog djetinjstva
enormno proputovala,
tim uperenim slatkim okicama
prepričavala nevjerojatne utiske,
pa sada oni isporbavaju vlastite
i konačno me do kraja - razumiju
u onim mojim oduševljenim pričama,
uz koje su odrastali.
Moja djeca i ja.
Moja genijalna djeca i ja.
Takva, zato što su
pravilno shvatila
što sam im
s ljubavlju i strašću
utuvljivala
u zgodne glavice!
(koristim se youtubeom da jureći privatni videozapis ostane takav)
31. 12. 2015.
24. 12. 2015.
Merry Christmas Salonskim gostima :)
Svi prave rekapitulacije na sam početak godine, ja uvijek za Božić.
Jutros sam se prvi put glasno nasmijala
kada sam otvorila grilje prozora spavaće sobe
i kad sam se morala pridržati za kamenu klupčicu
od intenzivnog mirisa bakalara
... kao da se kuha pored kreveta.
Nasmijala sam se s dragošću mediteranskoj sličici u kojoj živim.
Sve se slaže kako treba - crtica iz gore spomenute rekapitulacije.
I pouzdano znam da će ovo biti godina promjena, značajnih i divnih, sretnih.
I dok kći sa 'žaboom' oko vrata pije kavu pored mene u salonu,
izgledajući kao sa engleskog suda,
jer kreće na rani ručak s jednom od naših obitelji,
a sin upravo ovog trena slijeće u Singapur na svom putu za Bangkok,
gdje ide proslaviti Božić s prijateljima
(krščanin, musliman i živod idu proslaviti Božić u budističku zemlju - nije vic!)
iz američkog studentskog života,
ja se osjećam kao da mi je 17
(smijem se s ljubavlju najdražem pogledu).
Razlog tome je novost koju sam lani 'iskreirala'.
Naime, nakon punih dvadeset i jednu godinu
održavanja Božića u mom domu
(zapravo, u svim mojim domovima od tada),
predala sam tu čast svojim nevjestama.
I ovog trena pada mi na pamet
kako bi se i po dvadeset i pet osoba znalo okupljati kod mene,
kako bi se umorila k'o pas,
kako bi bilo prelijepo i veselo,
kako bi znala ukrasti trenutak i otići na gornji kat,
gdje su se sva djeca igrala
i na mali tren leći na vrh stepenica,
jer bi mi leđa 'otkidala' od izmorenosti.
Gotovo nikad nisam mogla otići na Ponoćku,
što zbog male djece,
kasnije zbog silnog kuhanja i pečenja i pripremanja,
nikad na ležernu kavu u tijeku dana.
Sada, kao da sam opet započela sve ispočetka!
Kao cura na kojoj nije sva ta silna odgovornost.
Ono malko kao kad ostaneš sam doma,
jer su roditelji nekamo otišli,
pa možeš... svašta.
Sve je dobro,
sve je baš dobro.
Jedina mi tuga dođe kada
obilazim ove dane
stare, same i bolesne...
a, imam ih.
Ali, onda se prebacim u odrasli 'mood'
s hrabrošću, čvrstinom i snagom...
Idem dovršiti tortu.
Koncentrirano mislim na moje Salonske goste,
želeći vam svako dobro, od srca!
photo by Donatella Taljanović
20. 12. 2015.
'The Night Mia Stole Christmas' powered by her brother
Kad su bili "sitniši"
ona je čuvala svog mlađeg brata,
nježno i vrlo brižno.
Odrastali su složno,
čudesno povezani
kao najbolji prijatelji.
Danas su oboje odrasli mladi ljudi,
koji žive svak na svojoj strani svijeta.
Njihova poveznost, bliskost, pripadnost još je veća.
Nedavno je ona postala magistra prava,
na što je brat iznimno ponosan.
Poklonio joj je zabavu kakvu želi,
a ona je taj poklon pretočila u čaroban
Božićni domjenak
"The Night We Stole Christmas"
podijelivši svoju sreću s prijateljima.
Danima je slagala recepte,
slala pozivnice,
ukrašavala kuću,
razmjestila namještaj,
nabavljala sastojke,
pripremala do savršenih detalja
i s ljubavlju svoju zabavu!
Sve što se slagalo na glavni i na pomoćne stolove,
zahtijevalo je pažljivu pripremu.
Nije ništa bilo jednostavno,
rijetko što uobičajeno.
Pomno izabrana vina i šampanjac upotpunili su gastronomski užitak.
*KUGLICE OD SVJEŽEG SIRA S PISTACCHIJIMA I DATULJAMA
*HUMUS
*PILETINA POHANA U ZAČINSKOJ KOŠULJICI S UMAKOM OD SENFA, MEDA I *PROŠEKA
*AFRIČKI SLATKO KISELI UMAK
*GIBANICA
*MARINIRANE MASLINE S OBARENIM RAJČICAMA
*ŠAMPINJONI PUNJENI KOZJIM SIROM
*ZAPEČENI KRUHIĆI S EGZOTIČNIM ARTIČOKAMA I PARMEZANOM
*BLUE CHEESE S ORASIMA NAMAZ
*PORTUGALSKA SALATA
*SURIMI SALATA
*ONION DIP
*PIZZA STICKS
*LEDENE KOCKE ČOKOLADE S BRUSNICAMA I PRŽENIM LJEŠNJACIMA
*BUCANEVE
*BIJELE KOCKE PITA
*RAFFAELLO
*FRITULE
Prijatelji su oduševljeni.
Sestra i brat zadovoljni.
Majka presretna.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)



















































