Ovo je moj speakers' corner, moje salonske novine, moja radio postaja ili mini TV show, kako god shvatili. Bitno je da ja znam zašto mi služi ;)

24. 12. 2015.

Merry Christmas Salonskim gostima :)


Svi prave rekapitulacije na sam početak godine, ja uvijek za Božić.
Jutros sam se prvi put glasno nasmijala 
kada sam otvorila grilje prozora spavaće sobe
i kad sam se morala pridržati za kamenu klupčicu
od intenzivnog mirisa bakalara
... kao da se kuha pored kreveta.
Nasmijala sam se s dragošću mediteranskoj sličici u kojoj živim.
Sve se slaže kako treba - crtica iz gore spomenute rekapitulacije.
I pouzdano znam da će ovo biti godina promjena, značajnih i divnih, sretnih.
I dok kći sa 'žaboom' oko vrata pije kavu pored mene u salonu,
izgledajući kao sa engleskog suda,
jer kreće na rani ručak s jednom od naših obitelji,
a sin upravo ovog trena slijeće u Singapur na svom putu za Bangkok,
gdje ide proslaviti Božić s prijateljima 
(krščanin, musliman i živod idu proslaviti Božić u budističku zemlju - nije vic!) 
iz američkog studentskog života,
ja se osjećam kao da mi je 17 
(smijem se s ljubavlju najdražem pogledu).
Razlog tome je novost koju sam lani 'iskreirala'.
Naime, nakon punih dvadeset i jednu godinu 
održavanja Božića u mom domu 
(zapravo, u svim mojim domovima od tada),
predala sam tu čast svojim nevjestama.
I ovog trena pada mi na pamet
 kako bi se i po dvadeset i pet osoba znalo okupljati kod mene,
kako bi se umorila k'o pas,
kako bi bilo prelijepo i veselo,
kako bi znala ukrasti trenutak i otići na gornji kat,
gdje su se sva djeca igrala
i na mali tren leći na vrh stepenica,
jer bi mi leđa 'otkidala' od izmorenosti.
Gotovo nikad nisam mogla otići na Ponoćku,
što zbog male djece,
kasnije zbog silnog kuhanja i pečenja i pripremanja,
nikad na ležernu kavu u tijeku dana.
Sada, kao da sam opet započela sve ispočetka!
Kao cura na kojoj nije sva ta silna odgovornost.
Ono malko kao kad ostaneš sam doma,
jer su roditelji nekamo otišli,
pa možeš... svašta.
Sve je dobro,
sve je baš dobro.
Jedina mi tuga dođe kada 
obilazim ove dane 
stare, same i bolesne...
a, imam ih.
Ali, onda se prebacim u odrasli 'mood'
s hrabrošću, čvrstinom i snagom...
Idem dovršiti tortu.
Koncentrirano mislim na moje Salonske goste,
želeći vam svako dobro, od srca!
photo by Donatella Taljanović

Nema komentara:

Objavi komentar

link within

Related Posts with Thumbnails