U zadnje vrijeme čitanja gnjevnih istupa naših 'pisaca', koji sipaju psovke svih vrsta iz prekratkih im rukava...

... zapravo - uzrujavaju, 
pogotovo ako dolaze od onih za koje smatrate 
da su gotovo trendovski takvi 
ilitiga bez pokrića.
Ekspresionističke eskapade na sve strane.
Da ostanete bez daha 
ili ako ste manje osjetljivi,
samo vam se zgadi iščitavanje tih rječetina.
Neutraliziram navedeno 
nekim vanvremenskim, 
lakim, lijepim, bedastim, ugodnim stvarima,
kao - predah od tog natjecanja 'ko će užasnije'. 
Pritom, užasnije nije pametnije.
Ignoriram novi val koji nas neugodno bičuje,
jer je prevršio svaku mjeru...
dobru mjeru, pristojnost, itd.
Pa, da ja četvrtak začinim jednostavnim 
pozivanjem u goste, ha ha ha...
(Jedino povedite računa koga ćete pozvati,
kako se ne bi prostačke dosjetke 
razvile među inteligencijom 
koja se okupila u vašem domu.)
Pa, kaže...

Veći je postotak onih koji će pozvati goste 

s razlogom nekog slavlja, 

nego samo onaaako, gušta radi.

Nažalost, također je veći postotak onih koji bi to učinili 'i onaaako', 

ali im ekonomska situacija isto ograničava.

Vrhunski doživljaj 

možete prirediti svojim gostima

i ako ne pečete odojka

i ne kuhate pašticadu.
I bez fete pršuta na platama veličine jet-skija
ili na sjajnim ćelenkama!

Mali se postotak njih toga sjeti.

I najveći razlog slavlja može se na ovaj način proslaviti.

Čak i onaj radi kojeg se kod nas unajmljuju sale, uufff...

Sigurno ćete biti upamćeni ako maštovito, 

bez obzira da li 
elegnatno ili rustično 

složite vaš 'cheese table'.

Zgodno dodajte sve što izvrsno paše uz sireve.

Ukomponirajte svakako voće, i ne samo grožđe.

Rezano sirovo povrće.

Izložite i lagane kremaste kolače, hladne kreme ili voćne torte.

I u potočićima ukusno vino i šampanjac.

Osigurajte dovoljno leda, tanjura i tanjurića, svih vrsta čaša, pribora za jelo, 

cvijeća koje vam je najviše priraslo srcu.

Izaberite i dozirajte 
prema vrsti slavlja.

Muzička pozadina koja odnekud dopire - neophodna je za dobru atmosferu.

U početku će svi oni gosti 
nenavikli na išta 
osim sjedenja za stolom 

na tipičnom ručku ili večeri, 

biti pomalo ukočeni, 
čak ljutkasti, 

ne znajući kud sa sobom, 

no ubrzo će im se svidjeti 
razgledavanje ponuđenog, 

šetkanje po zalogajčiće,

 isprobavanje svega sa stola, 

usputne priče s ostalim uzvanicima,

s nogu, 
u prolazu, 
oko stola, 
na balkonu, 
svugdje 

jer je sloboda kretanja 

u ovom slučaju neograničena.

 Još uvijek je, kod nas, veći postotak onih 

koji nisu navikli ovako...

Možda jedino u poslovnim prilikama.

Pružite im užitak.

Oduševite ih.

Već i samo pripremanje ovakvog događanja 

u vašem domu,

daleko je zabavnije,

zbog kreativnosti koja vam prostruji tijelom

i za koju možda niste ni znali da je posjedujete,

zbog sreće što sve izgleda privlačno

'ka' iz žurnala'...

zbog jednog jako dobrog osjećaja,

puno boljeg nego mislite.

via  http://celebrationsathomeblog.com/2013/04/cheese-party-display.html

Ljepota

( fotografija Gordane Dragojević)

Prizor za gledanje, 

 uživanje, 

 odmor,

upijanje spokoja, 

 vraćanje energije, 

za životnu radost...

Scenarij je više manje u vlastitim rukama.

Ne bi li bilo divno jednog dana u vlastitoj biografiji pročitati...

" ... te godine nestala je iz svoje zemlje. 

Njezin je nestanak bio primijećen, 

međutim ni najbliža rodbina 
nije htjela udovoljiti 

zahtjevima ljubopitljivih. 

Tek nakon desetak godina, 
osvanulo je njezino lice u medijima, 

kao vlasnice vintage restorana 

na egzotičnoj adresi. 

No, nijedan detalj iz privatnog života 
nije spomenut. 

Evidentno je bilo da je bolje no ikada, 

sudeći po nenamještenoj 
i jedinoj dozvoljenoj fotografiji, 

koja je pratila tekst 
o neobičnom i privlačnom restoranu. 

Jedina privatna izjava bila je ona
 da se 'nije pokajala' 
što je odlučila zamijentiti vlastiti život 
jednim potpuno drugačijim, 

nikad do tada isprobanim. 

Njezin monalizovski osmijeh odavao je 
spokoj, zadovoljstvo i tajanstvenost. 

Nagađanja su ostala i dalje..."

The Bistrot

večerašnja slikovnica

Za sve koji se rastaju,
nekamo odlaze,
ispraćaju nekoga,
prekidaju odnos, slučajno ili namjerno,
zapamtite:

poslije svake kiše - zasja sunce.

Strpljenja malo, jer vrijeme liječi sve.
Laku noć.

(TIME & LIFE  PICTURES/GETTY IMAGES)

Odličan film. Svakako pogledati.

Nije komedija.

Subota u Don Café House u Prištini

Subota je, 

dan koji je gotovo uvijek dobar.
I kad nije, 
ima u sebi tu notu opuštenosti.
E, pa na tu notu 
igrajte!
Ostalo zanemarite.

Dopušteno je pjevati iz sveg glasa po kući, također.
Možete imitirati 
glasovne visine koje Mika proizvodi,
više ili manje uspješno,
jer to uveseljava i kućnog pjevača i zgrožene ukućane,
a rezultat je svakako - smijeh!
Ako ste kojim slučajem od onih 
smrtno uređenih na subotnjim špicama,
onda samo sotto voce, molim.

Ako vas put nanese do Kosova,

ne propustite posjetiti

ovaj vrhunski uređen prostor.

(via google images)

Hm, koliko puta poželite da vas noge odnesu što dalje!?!
Treba jako željeti.
A, kad se stignete 
tamo-ne-znam-kamo,
 spuznite s letećeg saga,
i nastojte da vam bude lijepo.

http://www.contemporist.com/2013/05/13/don-cafe-house-by-innarch/

Grupni ženski odlazak na zahod

via Farzana Wahidy

Ah, taj fini ženski svijet.

Međusobna solidarnost, kad zavist odsustvuje.

Razumijevanje i povezanost bez premca, kad ljubomora izostane.

Različitost od muškog svijeta, (bez kojega teško živjeti mogu).

Postoje međutim i neke ekskluzivnosti

u tom ženskom svijetu,

za koje ne postoji suvislo objašnjenj

i koje ne razumiju ni sve stanovnice Venere.

Nedavno sam komunicirala

s jednom inteligentnom i nadasve zanimljivom 

Gospođom 

koja živi u Egzotičnoj zemlji

i ona me podsjetila na taj fenomen.

S tim sam se fenomenom 

ja susrela u školskim danima.

I u Egzotičnoj zemlji se on provodi.

Što bi značilo da postoji u mnogim kulturama,

čak i u onim naprednijim.

Radi se o odlasku na 'pudranje nosa',

ali - u skupinama.

Jasno, govorim o javnim mjestima, 

najčešće restoranima.

Intenziviranije se javlja 

kada se dame nalaze 

u miješanom društvu.

Razmišljala sam o tome...

Lako je bilo razumjeti da smo 

u školama 

to često radile, 

jer su zahodi bili poludemolirani

i netko je uvijek trebao 'čuvati stražu',

dok se druga nalazila unutra.

Čak smo odmah po dvije pitale učitelje 

 dozvolu odlaska na to mjesto 

gdje carevi idu sami, 

a mi carice, u društvu, očito...

Nerazriješen je taj fenomen među 

odraslim ženama.

Čim jedna diskretno odmakne sjedalicu,

uz tihu ispriku zbog ustajanja,

gotovo je sigurno da će taj isti potez 

napraviti jedna do dvije ženske duše 

koje su se našle za istim stolom.

Njihova gesta varira 

od diskretnog pridruživanja,

do onog, glasnog :"Čekaj me, idem i ja!"

Ovisno o vrsti društva s kojim ste 

zateknuti tog trena.

Postoji i postotak onih 

koje ne ustaju, 

prije nego se došaptavajući dogovore 

"treba li ti na wc, hajdemo zajedno?"

Jel' ovde riječ o vlastitim nesigurnostima,

pa im je neugodno samostalno marširati 

kroz poglede restoranskih gostiju, 

trodimenzionalno se izlažući 

svim prisutnim očima

ili se boje da same ne mogu pronaći put 

do željenih prostorija..!?

Je li to neka vrsta 'spasonosne pauze' 

od 'dosadnih muških' 

u svijetu onih koji se NAJvole dijeliti 

na 'muške i ženske razgovore',

što je još uvijek, 

začuđujuće dosta zastupljeno!?!

Radi li se možda, o potrebi 

da međusobno 

provjere svoj izgled

ili dodatno prokomentiraju prisutne za stolom

ili o kojoj je tajni tu uopće riječ..!?!

Odgovor nemam.

A, doživjela sam ovu vrstu 

grupiranja

 nebrojeno puta,

koje mi je bilo bedasto, 

al' na koje se navikneš,

kao i na niz drugih 

neobičnosti 

iz života.

(Ama baš nikada nisam vidjela da muškarci traže društvo da posjete pisoar.)

Bespoštedno mlati južina

(via blogtard)

S ovim vjetrom, ljudi s mora  - pošašave.
Neki su neugodno agresivni,
neki neviđeno utučeni,
neki čudno drugačiji.
Da što prije prohuja topli južni vjetar,
pa da se svi lijepo vrate u normalu,
glave razbistre 
i ideje unormaliziraju!
Svima neloš četvrtak želim.
I sebi.
Zapjevajmo i ozarimo se:)))
To uvijek pali...

Film za lako popodne

Onaj tko može sebi 

dopustiti luksuz 

popodnevnog počinka 

u vrelim predljetnim danima, 

koji zahtijevaju pravljenje sjene u sobi 

i kratki predah od svega i svih,

sretan je čovjek.

Danas sam ta,

sretna žena.

Nisam od popodnevnog sna,

ali ako ste iz iste grupe,

a fino bi vam sjeo 

nezahtjevan, ugodan film,

upravo za ovo doba godine i dana,

imam nešto ponuditi.

Još bolje ako volite 

Nicholas Sparksa,

čitati ili gledati.

Šest njegovih romana 

postali su filmovi,

kao 

The Notebook,

Message in a Bottle,

A Walk to Remember,

Dear John,

The Last Song,

Nights in Rodanthe,

a ja za ovo doba godine, dana 

i 115 min predaha

preporučam

Safe Haven:

iznijansirano

Frida Kahlo asus 18 años

via hazukperez.com

Kad se ukazao 
Coelho s 'Alkemičarem'  
na ovim područjima, 
postao je - ludi trend.
Nije bilo osobe koja ga, čak i u običnom
 malom razgovoru 
nije spomenula
i naglasila kako čita dotičnu knjigu.
Bilo je to gotovo pitanje pristojnosti :)
Nisi mogao proći 
nedotaknut Coelhom,
gdje god da si se djenuo.
Radovala sam se koliko se ljudi 
počelo interesirati za čitanje,
ne znajući da je u pitanju - prolazni trend.
I na blagajni u 'velikog Keruma'
 dok sam čekala, 
slušala sam kasirke, 
koje uvježbane, 
mogu više radnji obavljati:
"-  Suze, jesi mi donila?
-  Šta jesan ti donila?
- Kako šta? "Alkemičara", bogati!
- Nisam te zaboravila, nego mi je Kike još nije vratila,
da je imala krizmu ovi vikend, pa nije uspila dovrišit.
Rekla je u petak će..."
Obratila se jednom tako, meni,
u kvartovskom dućanćiću mješovite robe,
tzv. komeštibile,
draga žena srednje dobi,
dok je vagala povrće:
"Jeste li i vi čitali "Alkemičara"? 
Evo, ja ga baš sada čitam, 
ovo malo uspijem 
kad prođe jutarnja gužva..."
I pokaže mi otvorenu knjigu, 
naopako okrenutu i raskrečenu, 
da ne izgubi stranicu do koje je stigla, 
naslonjenu desno od kase, 
na papirima kojima omota kruh.
Da, gdje god se zatekla,
 svi su spominjali kako čitaju istu knjigu,
nedajbože da nisi još... 
gledali bi u tebe ka' u čudo!
Ja sam bila čudo.
Evo, poslije puno godina,
rodio se novi trend
među svekolikim pučanstvom.
Postalo je pitanje prestiža
pročitati, makar jednu 
iz erotske trilogije "50 nijansi"!
Najprodavanija knjiga.
Isprevedena na nebrojeno jezika.
Čak i kod nas se kupuje k'o mutava,
gdje se inače knjige baš i ne kupuju.
I u Vijetnamu, u Srbiji, u Albaniji, u Rusiji...
i diljem svijeta.
Okončavši svoje štivo,
posudih i ja u prijateljice trendovsku.
Upravo sam u tijeku.
Zanimalo me da pročitam i ja 
taj 'najpopularniji roman godine',
kako bih shvatila ljude 
koji me okružuju sa svih strana.

Shvatila sam.