Pružam vam ruku, znam kamo ćemo! Idete..?

Danas mi stigla 'kartolina' s predivnog talijanskog putovanja.

Kartolina s receptom omiljenim!

Ozarena sam! ! !

Moji prijatelji - Dasa i Lijepa Žena III,

koji znaju uživati život do srži, 

poveli me na putovanje 

koje i sama silno želim!

Vodim vas tamo danas, dijeleći s vama radost!

Da uživamo, 

da se smijemo do suza, 

da udahnemo nestvarni komadić raja, 

da kuhamo specijalitete od kojih sline cure, 

da se najedemo svi skupa,

iznijevši večeru na priručnom stolu 

napravljenom tren  od vrata položenih na nosače, 

kako bi uz more užitak bio potpun,

pa da nas zagrli autentičan krajolik 

i teleportira u scenu iz života... koju ćemo dovijeka pamtiti.

Ne mogu, a da mi ne padne na pamet omiljeni film "Il Postino", aaah.

fotografije iz privatnog albuma mojih prijatelja - Marettimo, Sicilia

Salon poklanja film: 'P.S. I love you'

Vrelo je ljeto doba kada se u poluživim popodnevima neki filmovi gledaju po 'enti' put...

Oni koji trebaju prijevod, uguglajte - ima i to!

Muška posjeta

Danas sam se izvela na izlet van grada,

gdje sam i provela svoj dan.

Imala sam sunčanu i brzu vožnju 

koja mi je taaako trebala, 

kojom sam odstupila od svakodnevnice,

spoznala istu bez laganja sebi,

prihvatila svoje osjećaje i misli.

Te misli su privatne.

I osjećaji, također.

No, imam nekoliko javnih riječi.

Vozim se ja tako, vozim i uživam u svojoj sreći...

I sjetim se nedavnog događaja.

Imala sam posjet jednog divnog muškarca.

(Svi koji misle opet privatno me zasuti pitanjima jesam li u vezi, odgovor je - ne!)

Kad je Veličanstveni otišao, 

a ja nešto kasnije zatekla

 podignutu zahodsku dasku,

mojoj sreći nije bilo kraja! ! !

Naslonila sam se na dovratak,

 skoro onemoćala od zadovoljstva. 

Gledala sam taj otklopljeni zahod,

polusklopljenim kapcima,

nasmijana od uha do uha

 misleći 'Bože, divote'!

I sjetih se tada horde žena koje 

otpuhuju, ljute se, lupaju daskom, urlaju, 

'alergične' su na sitne 'geste' koje 

kao tragove 

muškarci ostavljaju za sobom.

Ta ostavljena daska u zraku 

najčešći je uzrok 

sportskog dnevnog spočitavanja, 

često do urlanja,

ovisno o stupnju prešutnog - zapravo, nepodnošenja.

Priznajem da sam i sama imala naljepnice na vodokotliću,

na kojima je bio podsjetnik, ali da se pripazi na- ciljanje!

S obzirom da visokim muškarcima tu malkice popusti preciznost,

no sama otklopljena daska čisti je znak - muškarca u kući!

I što se točno desi ako daska nije poklopljena!?!

Kuća nije uredna???

Ili što li već?

Uopće nije riječ o daski,

riječ je o nepodnošljivosti

koja se neopazice uvukla među dvoje najbliskijih, 

 bilo na podsvjesnom stupnju

bilo izrazito jasno.

I padne mi na pamet kako je lako lajati na ono što ti je pod nosom,

jer suvereno misliš da će tako biti dovijeka.

Kao žena u tranzicijskom periodu,

dok sam sama, 

i čak sam se uspjela sabrati od nelijepih događaja,

polizanih rana, opuštena konačno i nikad više 'svoja' doli u ovom momentu,

govorim svima vama koje dobijate nervni slom na zaboravljenu dasku,

da je to takva bedastoća, 

takva jeftina  izlika da se poludi na onoga 

koji zapravo ide na živce iz nekih sasvim drugih razloga,

da je to toliko nevažno

i da se ništa neće dogoditi,

ako jednostavno svojeručno spustite nesretnu dasku 

ako je on već ostavio svoj mali znak da je posjetio prostoriju:)

To je nešto izraženije u Dalmaciji,

gdje 'šesne' žene imaju tip-top kuću,

djecu skockanu i pristojnu,

ručak svaki dan besprijekoran,

muža namirenog,

ormare za izložbu spremne,

one same uređene za primjećivanje,

nasmijane i kad je najteže,

jer... tako su programirane genetski.

Zaključujem da je šarm nespuštene daske neosporno - divan.

A, rezultat NEprigovaranja čaroban.

Probajte.

Eh... ali kao da pričam kako su teške noći 

kada dijete skapava od pobješenjele temeprature,

 ženi koja ne može imati djecu

i koja bi sve na svijetu dala da bdije nad vlastitom bebom...

Sinoć kad sam se ispružila na krevetu,

zagrlivši jastuk,

čula sam nekog susjeda kako hrče.

Bilo je jaaako kasno i otvoreni širom prozori

i ja sam slušala to hrkanje,

smješeći se u mraku,

 jer hrkanje je otprilike isto što i podignuta daska...

zato, probajte makar i s čepićima u uši,

ali ne napuštajte bračnu postelju,

dok ne bude prekasno za povratak.

Uz hrkanje tuđeg muža, koje je dopiralo kroz palme,

ja sam usnula sretno.

Laku noć.

Volim vas.

Samo jedna reklama

Uz moju sreću - spominjanje filma koji jeeedva čekam

Film koji stiže u kina i koji jedva čekam!
Snimljen prema knjizi Richard C. Moraisa.
- KLIKNI ! -
Ako se doda da glumi Helen Mirren,
a da se, među producentskim imenima navode, 
Steven Spielberg i Oprah Winfrey...ondaaa...
Postoji točno osoba s kojom bih najviše voljela ići u kino.
Ali, neću, nažalost...
No, moj sretan dan teče, 
sretan iz tri krupna razloga!
Dva moja privatna,
a, jedan je jutros tramuatično ulovljen miš..............
Na svom sam krevetu, 
pjevaju ptice iz vrta,
čekam vrijeme popodnevne kave.
Povukla sam se u moj boudoir,
nakon divnog, kasnog ručka, 
vrlo sofisticirano jelo (!)
koji je pripremila kći,
a uz savršen razgovor i smijeh do suza,
pojele ga tri generacije žena.
Toliko sam danas sretna,
da radije ovo tipkam,
poduprta na velikom krevetu,
jastucima u ružičastim nijansama,
nego da čitam... jer sam preprštava:)
Meni jedan glazbeni broj,
a vama nestvarno lijep završetak nedjelje,
od srca !
Volim vas.

Sezona oluja, postala je normalna kod nas. Priviknimo se.

Tražim po kući olujni flok... ostao mi tik još od broda, 

uvijek kad dolazi nevera.

Mračno jutro, ne vidim šalicu kave,

iako znam da je tu negdje ispred mene.

Ali, miris.... miris kiše na Balkanu, oko mene, 

s balkona me omamljuje.

Ovo će biti dan za šetnju po kišetini,

meni, nakon lovljenja poljskog miša 

koji je prije dva dana stigao u posjetu,

prvu takve vrste u životu.

Na strateški postavljeno ljepilo, komadići pršuta,

pitala me Kćerka: 

'asti, pršut? nona donila? mogli smo dodati i nešto a la kavijar ili šampanjac još..? 

mi ono ufino lovimo i miša...',

ali - još se nitko nije zalijepio! ! !

Čistim k'o luda i nemoguća mjesta u kući.

Od užasa sam sinoć konačno spavala k'o beba.

Svako zlo za neko dobro!

Noćni subotnji dan 

stvoren je za odlazak na ručak 

onamo gdje vam je lijepo,

ako vas pozovu, recimo.

Ili, za film koji je odteretan, lagan kao perce, nekako za dušu,

a imam takav :)

I nakon njega budete ozareni, raznježeni i spremni za ljubav.

Nije preblesav, nije bezvezan, nije potpuna limunada,

nego je ukusan napitak iz boljeg hotela,

serviran uz zgodne duhovitosti,

i magične krajolike Irske i zgodne glumce,

film koji osvježava i djeluje iznenađujuće... lijepo.

Pa, eto, prijedlog Salona je baš taj film - koji dobro djeluje.

Ne obazirite se (! ! ! ) na glup trailer,

zbog kojega sam odbijala godinu i pol gledati ovaj film,

a bila sam u krivu!!!

Još jedna naša selidba

I tako mi sjedili prije četiri godine 
u potpuno praznom i previše rashlađenom kinu 
u tada Kerumovom, 'Jokeru' 
i to u nedjelju
i to ljeti 
i to u podne!
Ali, mi baš tako volimo. 
Moja djeca i ja.
Gledali smo 'Sex and the City 2' .
"Gogi, sjeti se što si rekao 
kada su počeli 
prvi taktovi 'Empire State of Mind'! ! !
I eto te sada..!"

Upravo ovog trena 
Sin seli u novi grad,
u novi život.
Divota!!!
Korak po korak,
ostvaruju se snovi, 
svakoga od nas troje.
ZAHVALNA, ZAHVALNI.


http://www.nyac.org/







http://nyc-architecture.com/TEN/TEN-clubs.htm

Osvježite se. Udovoljite sebi.

Pierre Brissaud - 1933.

 Nekoliko stotina puta sam ponovno zaključila 

kako nam jedino u životu nedostaje - strpljenje.

A, naročito dok smo 'na čekanju'.

Kako kod ozbiljnih stvari, tako i kad čekamo na neke trivijalnosti.

Jedna od nebitnih stvari, ove godine, kod svih je izazivala nerovzu.

Čekalo se - ljeto.

Satrala nas je ova godina, 

te s kišama, 

te s olujama, 

te s poplavama, 

te s orkanskim vjetrovima,

te sa skokovima temperatura po deset stupnjeva u jednom danu,

te sa pretoplom zimom,

te s početkom ljeta koji nikaaaako da stigne...

E, pa stiglo je.

Eto.

I hoćemo li sada,

jasno, nakon što budemo 'puhali' na prevelike i prenagle vrućine,

konačno - odahnuti!?!

Fino je tropski vrelo, svega u dva dana.

I to je to.

Traženje hladovine,

preživljavanje nakon ulaska u auto 

parkirano satima na suncu,

boca hladne vode u ruci,

Popodnevna siesta,

promatranje sjena koje igraju uz šum maestrala,

ljetno predvečerje, prepuno nekog čudnog uzbuđenja,

kao da će se konačno nešto lijepo ubrzo odigrati,

žudnja za uranjanjem u more.

Sada imamo sve i mislim da nezadovoljstva više ne treba biti.

Do sutona, pripremite neko osvježenje,

koje ćete poslužiti na zraku,

vi osobno ili posluga... svejedno.

Ukoliko vam se nešto naročito svidi,

mislim da imam recpete za sve prikazano,

a vi moju e-mail adresu,

pa nećete ostati zakinuti!

Ugodna petkovna večer svima,

koliko vas god ima!

 

thanks to Mr Danny Taylor - The Bar

Film koji me obuzeo, posve neočekivano - LABOR DAY

Konačno, može odahnuti film

'The Bridges of Madison County'.

Našla sam zamjenu.

Od atmosfere do svega ostaloga.

Ovo je sada - moj novi film.

Dobro mi čini.

Ono što ja pronalazim u njemu,

opširan je i sveobuhvatan doživljaj,

koji želim zadržati za sebe,

a možda me se i ne bi shvatilo pravilno.

Ne radi se o ljubavnoj priči, kao takvoj...

cjelokupan dojam svojatam, 

na taj svoj specifičan način.

via google images

KLIKNI NA: RECEPT