Pierre Brissaud - 1933.
Nekoliko stotina puta sam ponovno zaključila
kako nam jedino u životu nedostaje - strpljenje.
A, naročito dok smo 'na čekanju'.
Kako kod ozbiljnih stvari, tako i kad čekamo na neke trivijalnosti.
Jedna od nebitnih stvari, ove godine, kod svih je izazivala nerovzu.
Čekalo se - ljeto.
Satrala nas je ova godina,
te s kišama,
te s olujama,
te s poplavama,
te s orkanskim vjetrovima,
te sa skokovima temperatura po deset stupnjeva u jednom danu,
te sa pretoplom zimom,
te s početkom ljeta koji nikaaaako da stigne...
E, pa stiglo je.
Eto.
I hoćemo li sada,
jasno, nakon što budemo 'puhali' na prevelike i prenagle vrućine,
konačno - odahnuti!?!
Fino je tropski vrelo, svega u dva dana.
I to je to.
Traženje hladovine,
preživljavanje nakon ulaska u auto
parkirano satima na suncu,
boca hladne vode u ruci,
Popodnevna siesta,
promatranje sjena koje igraju uz šum maestrala,
ljetno predvečerje, prepuno nekog čudnog uzbuđenja,
kao da će se konačno nešto lijepo ubrzo odigrati,
žudnja za uranjanjem u more.
Sada imamo sve i mislim da nezadovoljstva više ne treba biti.
Do sutona, pripremite neko osvježenje,
koje ćete poslužiti na zraku,
vi osobno ili posluga... svejedno.
Ukoliko vam se nešto naročito svidi,
mislim da imam recpete za sve prikazano,
a vi moju e-mail adresu,
pa nećete ostati zakinuti!
Ugodna petkovna večer svima,
koliko vas god ima!
thanks to Mr Danny Taylor - The Bar
Nema komentara:
Objavi komentar
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.