Sezona oluja, postala je normalna kod nas. Priviknimo se.

Tražim po kući olujni flok... ostao mi tik još od broda, 

uvijek kad dolazi nevera.

Mračno jutro, ne vidim šalicu kave,

iako znam da je tu negdje ispred mene.

Ali, miris.... miris kiše na Balkanu, oko mene, 

s balkona me omamljuje.

Ovo će biti dan za šetnju po kišetini,

meni, nakon lovljenja poljskog miša 

koji je prije dva dana stigao u posjetu,

prvu takve vrste u životu.

Na strateški postavljeno ljepilo, komadići pršuta,

pitala me Kćerka: 

'asti, pršut? nona donila? mogli smo dodati i nešto a la kavijar ili šampanjac još..? 

mi ono ufino lovimo i miša...',

ali - još se nitko nije zalijepio! ! !

Čistim k'o luda i nemoguća mjesta u kući.

Od užasa sam sinoć konačno spavala k'o beba.

Svako zlo za neko dobro!

Noćni subotnji dan 

stvoren je za odlazak na ručak 

onamo gdje vam je lijepo,

ako vas pozovu, recimo.

Ili, za film koji je odteretan, lagan kao perce, nekako za dušu,

a imam takav :)

I nakon njega budete ozareni, raznježeni i spremni za ljubav.

Nije preblesav, nije bezvezan, nije potpuna limunada,

nego je ukusan napitak iz boljeg hotela,

serviran uz zgodne duhovitosti,

i magične krajolike Irske i zgodne glumce,

film koji osvježava i djeluje iznenađujuće... lijepo.

Pa, eto, prijedlog Salona je baš taj film - koji dobro djeluje.

Ne obazirite se (! ! ! ) na glup trailer,

zbog kojega sam odbijala godinu i pol gledati ovaj film,

a bila sam u krivu!!!