10. 04. 2014.

JEAN SHIN - odabrala AndreA A





Sound Wave



TEXTile
image of artwork
image of artwork
Wishing Well
image of artwork
image of artwork
image of artwork
image of artwork
Glass Block (Tacoma)


Alterations
image of artwork
image of artwork

Carte Blanche Constructions



Chance City
image of artwork
image of artwork
image of artwork
Worn Soles
image of artwork


Chemical Balance
Jean Shin: Lost Vista
Jean Shin: Lost Vista
Lost Vista
image of artwork
image of artwork
Penumbra
image of artwork
image of artwork
Lost and Found (Single Socks)
image of artwork
image of artwork
image of artwork
Safety Net

via here

08. 04. 2014.

Molim kompletno unutarnje i vanjsko pranje


turquoise water crystal clear
Crystal clear
:: clear waters ::
Crystal Clear Tahiti Waters... wanna go now!
water ~ <3
Calm
Water as clear as glass
Clear
Light breaking through surface of water sea ocean turquoise
texture of the sea
ocean froth
sparkling sea
"I'm starting to believe the ocean much like you,  Cause it gives and it takes away" ~Thrice
Spaghetti se kuhaju u puno posoljene vode.
Ljudi najbolje obave vlastito
 'unutarnje i vanjsko pranje' 
isto u puno slane vode.
Razlika je jedino u temperaturi.
Uroniti sebe u svježe plavetnilo, znači spas.
Bez obzira je li mirno ili pjenasto,
treba skočiti 
i prostrujiti se 
od tjemena do nožnih prstiju.
Ranojutarnje i predvečernje uranjanje sebe, donosi mir.
Uvalite se što prije, 
pa izronite s jasnim užitkom na licu.
Obližite slane usne, 
pa odšetajte 
ostavljajući mokri trag 
bezbrižno 
iza sebe,
na milost i nemilost suncu.
Taj trenutak zapamtite.
crystal clear water
images via here

04. 04. 2014.

Samo za moju dušu


Ne radim.
Nikada nisam.
Odabrala sam ne biti društveno korisna za novce.
 Vjerojatno sam vidovito znala da je to zbog ovakvih dana 
koji su (pre)česti u mom dinamičnom životu.
Vrtložno iscrpljena posljednji tjedan, 
sinoć posve crkoh.
Ono skroz, do lebdenja.
*
I evo me taj idući dan... 
Započinjem lagano svoj petak,
nekako kao da je ponedjeljak,
jer' idemo, ansambl, još jednom isponova'.
Je li ispravno reći isponova..!?!
Nebitno. 
Riječi su mi uglazbljene jutros,
a takvima je dozvoljeno svašta,
pa i odstupanja.
Imala sam dva buđenja.
Jedno u zoru s ptičicama, 
koje mi danas nisu nabijale nervozu,
poznatu iz noći i noći kada bih dočekivala 
svoje razuzdane, bećarske potomke da se pojave doma, 
u bilo kakvom obliku, 
samo da se konačno ukažu,
pa da odspavam još malo do sunca. 
Imala sam svoje dane izlazaka,
a onda sam još dva puta ponavljala gradivo 
s primjercima koje sam odgojila 
da mi budu slični... ooh, da.
Pred mojom sobom
 starinski je vrt s palmama.
Na najvećoj, živi stotinu ptica,
koje su vrlo glasne u to doba razdanjivanja.
Toliko sam ih puta slušala...
U jednom trenu, 
kad se mijenja boja neba,
prestanu cvrkutati, 
dogovoreno, smjesta, grupno.
Pod nejasnim svjetlom, 
bila sam smrznuta, 
ali sam se onda opustila, ugrijala, stisnula
 zaspavši sve do drugog buđenja,
koje je imalo sasvim drugačiju muzičku pozadinu.
Strujala mi je oko cijelog tijela,
pa sam se oraspoložila jacuzzi efektom
i bosa odšetala iz kreveta.
Iza mene je tjedan u kojemu sam uvježbala nošenje s dramom,
ne znam zašto mi scenaristi tako često ponavljaju taj žanr
i nije li vrijeme da dobijem, osim silnih potpisa nevidljivih profesora 
i ocjenu, jednom za svagda..!?
Smatram da sam dobro pripremljena, uvježbana, izvanredna čak.
Jamie mi pjeva dok dovršavam uživanje u brazilskom doručku (bez tapioce).
a ja tek što nisam položila stopalo na prvu stepenicu.
Čim prestanem tipkati,
primit ću se za rukohvat
i nastaviti svoje penjanje...
Prikaz slikovne datoteke IMG-20140223-WA0014.jpg
photo by Mietta

02. 04. 2014.

"... bol kojom te želim obgrliti da ti bude toplo i da se osjećaš sigurno..."


Imam mjesto gdje pohranjujem najdublje tajne.
Ružičasti svileni etui.
Po mom rođenju izrađen samo za mene.
U njemu čuvam damske čipkaste rupčiće.
Naslijeđe pratetaka.
Među čipku sam danas ušaptala riječi koje su mi potresle dušu.
Riječi koje sam primila od vrhunskog pisca.
Riječi koje nisu namijenjene meni.
Riječi koje su izgovorene radi nečijeg spasenja.
Riječi koje sam svojatala.
Najljepše riječi ikada. 
I k a d a.
Znala sam da ih ne smijem uzimati osobno.
Nije bilo zabune da je greška.
Ali... tako sam ih straaašno željela, ja.
Svim srcem svojim.
Barem na kratko. 
Htjela sam misliti da su upućene meni.
Dopustila sam sebi božanstvenost.
Bila sam kradljivica. 
Svjesno sam to uradila.
Bez svjedoka.
Uzela sam tuđe.
Srce je divljački lupalo od prostrte mi divote.
Maglio mi se vid od siline koju sam iščitavala malaksala,
najprije u sebi, onda na glas, pa opet bezglasno, 
dok nisam počela gutati suze, pa jecati, pa plakati
Uzdrmao se moj svijet nepoznatom silinom.
Dirale su me pokradene riječi čudesno snažno,
 mislila sam da ću skončati,
ne mareći ako se to desi.
Utonula sam u njih. 
Dala im se sva.
Dozvolila da me grle.
Da mi bude toplo.
Da se osjećam sigurno.
Da izgaram pod tim pogledom.
Da se napijem života iz pružene mi ruke.
Ukrala sam riječi najljepše moguće,
isprobala osjećaj uzvišenosti,voljenosti, zaštićenosti, povlaštenosti, sreće, posebnosti...
odgađajući svoj život na tren.
Tako onemoćala,
sjeala sam na pod,
obrisala potoke slanih suza,
rastvorila ružičastu svilu,
približila je usnama
i pospremila svoju tajnu.
Divotnu.

link within

Related Posts with Thumbnails