"Večera je servirana u knjižnici!"

Najduhovitiji dio dana bio je posjet zubaru.

I nije nešto za jedan dan kao što je 

petak,

dan pun ambicioznog iščekivanja

da baš taj zadnji djelić tjedna

donese neku bombastičnu promjenu

ili jako dobru novinu

ili nešto zbog čega se poskoči do oblaka.

... dobro, ili do sunca ako je sunčano.

Ja ne radim,

meni petak nije napet,

što ne znači da moja iščekivanja 

gore navedena 

nisu možda i veća nego kod drugih.

Jutros sam se probudila malko bolesna,

ne pretjerano, 

ali sasvim dovoljno

da se ne osjećam bajno.

Uzevši sve domaće preparate za boljku,

ipak sam se uputila zubaru,

jer mi se nije dalo otkazati termin.

A i volim tu ordinaciju.

Dobro mi djeluje.

Nisam znala hoću li moći držati 

razjapljena usta sat vremena,

a da ne zatrebam kašljati.

I nakon nekoliko minuta 

u ležećem položaju

u zubarskoj sjedalici,

spasonosno sam se sjetila

da me se pregleda... cijelu... usput.

I tako, ustanovljeno mi je upaljeno grlo

i još nekoliko sitnica.

Odbila sam antibiotik

i bila sretna što sam obavila 

više pregleda 

na istom mjestu.

Praktično i duhovito.

Kad sam odlazila prema parkiralištu, 

smijala sam se na sav glas,

misleći kako mi je upravo godišnje vrijeme 

za test po Papanicolauu... 
da sam se sjetila ranije.

Petak je večer.

Miriše pizza koju je mlado društvo smazalo,

nakon 'crossfita', a prije odlaska na pivo.

A ja bih... da me se pita...rado bila na nekoliko mjesta,

ali samo jedno je primjereno za ipak javnu obznanu,

hedonistički izlazak u restoran 

kao što je, možda 

'The NoMad Restaurant'.

Recimo nakon neke dobre izložbe

ili nakon dobro odrađenog posla,
ili poslije kocerta.

ili nakon ranije predstave na Broadwayu,

ili nakon nečeg što izaziva glad

za hranom,

za dobrim vinom,
za određenim parom očiju,

za tihom intimnom pričom nad stolom,

bez primjećivanja drugih ljudi,

ali sa spoznajom privlačne atmosfere.

via H E R E 

via H E R E 

via H E R E 

CLICK HERE