Bizarna scena

Zvonjava prekine sredinu jutra.

Majka, u crvenom kimonu iz Japana,

ostavi na tren pripremanje doručka 

i priđe kuhinjskom prozoru 

koji gleda na čemprese.

S ekrana bljeska voljeno ime.

Uzme telefon s mramorne klupčice,
prinese ga uhu.

Ostade stajati pored prozora,

punog neuobičajene tamnine

 i hladne kiše koja nemilice pada satima.

Nasmijana, na tren sklopi oči,

od dragosti 
što čuje glas 
koji joj strahovito nedostaje,

ipak ovog puta 
i zbog zaustavljenog daha 

prije nego čuje 
kako je povrijeđena glava,

zbog koje nije spavala dvije noći.

Već u tonu izgovorenog 
"majko",

zna - sve.

Otvori oči direktno u srebrne kapljice.

Prvog dana mirovanja 
koje mu je naloženo 

po slijetanju iz dalekog grada 

gdje mu je nesportski u sportu 
razbijena glava,

potomak se nalazi na - plaži!?!

Klasika: cijeli dan je ležao, odmarao, 
pa je konačno odveo sebe i knjigu 
na pijesak,
okupao se s ranjenim uhom,
pa legao, napravivši rupu u pijesku,
 kako bi mu ugodno 
glava s potresom mozga 
stala u nju.
Uživa kao dijete 
u nevjerojatnosti  - neradnog ponedjeljka.

Majka gleda mokre čemprese 
zimskosutonsko osvijetljene sred jutra
i sluša zvukove s pješčane plaže na 35 C.

"Ne smiješ biti na suncu, zaboga..."

"Sunce je iza oblaka."

Nasmijala se u sebi 
na 'sliku' u kojoj se nalaze,
u kojoj sin,
 koji glavu s potresom mozga 
drži u iskopanoj rupi u pijesku,
na australskoj plaži
i objašnjava majci u hrvatskom kišnom gradu
kako će ova pronaći auto salon
u seoski razbacanom predgrađu.

"Voziš onom velikom ulicom od bolnice,
prođeš Mertojak,
voziš dalje,
dok ne vidiš onaj most,
e, ne ideš desno na groblje,
nego ravno, 
pa ispod mosta skreneš lijevo,
ostaneš u desnoj traci..........."

Nakon zafrkancije zbog obostrane svjesnosti scene,
koja se upravo odvija,
on je spoznao da je gladan za večeru,
a ona za svoj doručak.

via HERE

via HERE