Na moj grad se stušta grmljavinska oluja
s nevjerojatnim količinama kiše, satima već.
Svjetla su se od pet sati ujutro palila po susjedstvu,
tako da su disco svjetlosni efekti bili potpuni,
što od tih sitnijh svjetala bez imena i prezimena,
što od senzacionalnih munja koje su s neba parale nemirne snove
onih kojima se krevet tresao od siline podivljalog vremena.
Bila sam u sredini svog željeznog kreveta,
nakon bosonoge ophodnje po prozorima.
Svi problemi ili pitanja koje se inače roje u mojoj glavi,
intenzivirali su se u onoj nekoj nemogućoj varijanti.
Do đavola s tim...
Slomljena sam ustala prekasno.
Mračno je, iako je sredina dana.
I dok doručkujem i ispijam kavu u francuskom ritmu,
kojim pokušavam sebe dovesti u kičasto i lepršavo raspoloženje
opjevanih Šerbuških kišobrana,
prije nego i sebe izvedem u pretamni dan,
sjetih se što bi me razveselilo!
Pa se nasmijem od uha do uha.
I oko glave.
Kako smo nadišli medvjediće, igračke, plišane uspomene iz djetinjstva,
u modi je daleko ljepši prizor.
E, takav bi prizor i ja rado ugledala sada,
kao jednu od slika ili jedinu,
koja bi oraspoložila, zabavila i otjerala čudne snove grmljavinske.
Dakle, potrebno vam je nekoliko stvari:
oveća kada,
brdo pjene,
(eventualno potpomognute mikserom,
ako ovisite o Instagramu,
inače samo nalijete neštedimice mirisnu kupku),
i jedan komad kosmatog muškarca koji se zna smijati.
I dobijete prizor koji vas uveseli,
pa zaboravite nemile događaje na vijestima,
pa prezirno, no nehajno odgurnete u stranu političke skečeve iz zemlje,
pa se nasmijete od srca
i nekako slabije grmljavina bubnja po bubnjićima!
Dobar dan želim.
Charles
Jack
via HERE
Nema komentara:
Objavi komentar
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.