Večerala sam u Rio de Janeiru

Drugi dio ove nedjelje me nekako bio rastužio,

valjda s olujom koja je tren prohujala...

možda još neka, hm, sitnica.

I tako nekako k'o budala tu na 'beige' kauču poluležim,

kad odjednom imam, wow - izlazak!!!

Neočekivano.

Nazove me Skype-om sin iz Rio de Janeira

i povede me sa sobom na večeru.

Fino smjesti iPhone u 'menu' pred sobom,

pita me što će mi naručiti,

smijemo se u savršenoj, ležernoj, toploj 

ljetnoj brazilskoj večeri,

četiri sata mlađoj od naše.

I počememo opušteno 'ćakulati',

raspoloženi, polako, o svakakvim zanimljivm stvarima.

Jedemo nji'ove specijalitete i guštamo,

a na moje smjehove glasne,

koji dopru svako malo sa stola, 

svi ljudi koji prolaze pored, oko, iza njega,

zaviruju s kim on to priča.

Isprva misle da je lud 

i priča sam sa sobom, 

jer se iPhone i ne vidi istog trena, 

nego vide muškarca koji jede i priča 

potpuno nerazumljivim jezikom 

s praznim stolom:)))

* Em zbog toga gledaju i čude se, glasno i očito.

* Em zbog jezika koji im je potpuno nepoznat.

* Em zbog ženskog smijeha koji provali svako toliko sa stola.

* Em zbog toga što mi je objasnio da je on tamo pravo čudo,

s obzirom da iako je i u Americi div,

u Riu je - ekstra div!!!

Ljudi su mu oglavnom do prsiju,

oba spola.

Povečerali smo, ugodno pričajući, uživajući,

a onda, dok je plaćao,

mahnula sam, pozdravila, poslala poljubac gospođi,

koja me obasula komplimentima na portugalskom,

kojeg sam, zahvaljujući davnašnjoj sapunjari 'Stočar' - razumjela:)))

Divila se koliko je mama lijepaaaaa,

baš kao i on;)

Onda smo išetali pred restoran, 

pa smo tamo zapalili cigaretu,

dajući prolaznicima šansu da se čude i dalje...

Bilo nam je predivno skupa!

Hvala ti na savršenom razgovoru i večeri, Gogi, potpuno sam bila tamo s tobom.

Još jednom zahvalna što postoje sva čuda tehnike,

zahvaljujući kojima smo svugdje po svijetu zajedno!!!