Umjesto u kafani, ubit ću se u teatru

Da isperem utisak sinoćnjeg 'Pričigina' u teatru,

večeras odo' na operu ,

da svojoj zatomljenoj strastvenosti dam šansu 

da se vulkanski, besramno oslobodi iz mene... na pristojnom mjestu.

Jer jedino me potpuna, svečana dramatika može pratiti,

sa svim subjektivnim doživljajima posebnog tipa,

koji se tamo svom silinom otkidaju iz mog bića.

Trebala sam biti operna pjevačica,

trebala sam svakako biti glumica,

al' nisam.

Ionako sam u jednom od prošlih života

vodila teatarski život,

otud moje neviđene emocije, 

uvijek kada zakoračim u pozlaćenu iluziju

 i crveni baršun najljepšeg mirisa na svijetu,

toliko specifične i snažne,

da mi se može samo - zavidjeti.

Uglavnom ih kontroliram,

istrenirana za situacije kada nisam u 'intimnoj pratnji',

bez brige...

A, za eventualno fantomsko rušenje lustera,

ne preuzimam odgovornost,

upozorila sam na vrijeme i javno!

Ovo je jedno od mojih lica...