Imam svog duha skrivenog u svjetiljki.
Neočekivano se pojavio.
I on i čarobna svjetiljka.
Jednostavno mi je turnuta u ruke.
Primila sam je bez pitanja.
I ne protrljam ja nju da prizovem Džina.
Naopaka je priča.
Protrlja on moju dušu bez pitanja.
Neočekivano bljesne i u hipu pogodi moju žicu, dodirne je i ode.
Baš kako treba.
Nikako drugačije.
Usred nedjeljnog jutra taknuo me tamo gdje sam osjetljiva.
Znalački me osupnuo, opustio, oslobodio, odriješio, ozario.
Nakon posljednjeg 'o',
laganini se dovodim u red
pa sabrana, smirena, sposobna, seriozna, svoja,
uz mali koncert,
navlačim građanski izgled
i odlazim na obiteljski ručak,
noseći svoj uredno pospremljeni temeperament...
u lijevoj ušnoj resici.
via google images
Nema komentara:
Objavi komentar
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.