Samo za žene;)

Potječem iz podneblja gdje se spolovi često odvajaju,
 'muški s muškima i ženske sa ženskima',
što mi je oduvijek bilo stupidno.
Kao Oni, valjda, zaigraju na karte
ili gledaju utakmicu,
a One pričaju o cijepljenju djece
ili gdje su vidjele dobre cipele.
I nikako to ne potječe iz onih vremena,
kada bi se muškarci povukli poslije večere
 uživajući u konjaku, komentirajući politiku i pušeći cigare,
...a, ne!
Ovo je drugo.
Koliko sam puta, kao nedorasla još,
čula da neka od udanih kaže
'fala ti Bože, sama sam, otiša je tri dana na put, 
sad ćemo guštat lipo same i slobodne, 
dođi sutra... čist je zrak'.
I još tako nedozreloj,
 to se kosilo s mojim poimanjem.
Sazreloj mi je bilo također nepojmljivo.
Vrlo slično je i s djecom...
Djeca se s vrata preusmjeravaju 
'tamo imate lipo vaše sobe, pa se tamo igrajte',
valjda da ne smetaju,
pogotovo ako su gosti u centralnom dijelu stana,
a nedajbože da djeca sudjeluju s gostima u razgovoru,
ravnopravno sudjeluju za stolom
i slično... 'tamo gdje im nije mjesto'.
Jadna djeca uvijek ispadaju neka smetnja.
Ukratko - u mom domu je sve bilo obrnuto od ovoga.
Kasnije sam te razlike vidjela kada su moja djeca 
normalno i bez ikakvog opterećenja razgovarala s odraslim ljudima,
a njihovi bi prijatelji došavši u naš dom
ponekad i bez pozdrava 
smjesta 'šmugnuli' u njihove sobe,
ne znajući se ponašati s 'tim odraslima'.

Unatoč ovome, instant nabrojenome i više u natuknicama,
ovaj post namijenjen je ženama,
čak iako nikada ne pravim tu podjelu,
jer muškarci pogrešno reagiraju na ovakve stvari,
pa da ih lišimo eventualno krivo progutanog slova:)

Jutros sam se sjetila brojnih žena koje poznajem.
Jutros, dok sam zdušno izvodila program Josepha Pilatesa.
Jutros, umjesto lijepe plavuše, bio je tu muški instruktor,
mlad, s licem starinskog filmskog glumca, s tijelom za prezentaciju donjeg rublja, 
ali vrlo profesionalan i simpatičan.
Kad nas on uzme u ruke, svojski nas izmori,
pri kraju smo već potpuno 'crknute'
i već nam dobro klize kapljice iz kose, niz lice, vrat i dalje.
Zašto ovo pišem..?
Jer sam se sjetila brojnih žena koje vole dijeliti mailom 
fotografije zanosnih mišićavih tjelesa
ili kalendare obnaženih definiranih mladića koji su u nekom plićaku lijeno razvaljeni.
Uvijek sam se malo čudila tome.
Napominjem, jer sam u ženskom društvu sada,
ja sam kompetentna 
da mogu reći:
najžalosnije je što takva tjelesa uglavnom jedino služe da ih 
postaviš u staklenu vitrinu ili na zgodno postolje,
pa pozoveš prijateljice 'da ti se dive na primjerku'!
U skladu sa ženskom varijantom vica 
o muškarcu i Sharon Stone 
na pustom otoku
i potrebi za prijateljem kojemu ćeš se pohvaliti:)

Da se vratim na instruktora od jutros...
Pri samom kraju sata, 
dečko u pripijenim biciklističkim hlačicama,
vrlo kratkim, koje su mu, 
 lijepe i umjereno dlakave noge 
izlagale damskim pogledima,
polegne navedeno 
na prostirku 
tik pred mene,
pa tu odradi zadnje vježbe,
ležeći na prsima.
Već sam bila pri kraju snaga
i curio mi je znoj preko lica
i raspustila mi se nezgodno upletena pletenica
i  mislila sam da nemam snage više za ijednu kretnju...
Odjednom i spontano
 prikovao mi se pogled 
 na bliski mi prizor,
odnosno, netom pred facom:)
E, tad se sjetih svih gore spomenutih žena.
Čvrsta zadnjica, sapeta u crnim, sjajnim hlačicama,
izražavajući sportska bočna udubljenja,
pred mojim se nosom micala,
kao na nekoj prelascivnoj reklami
i ja sam otvorena usta, naglo zatvorila,
 da mi glasan smijeh ne pobjegne u eter.
Sjetila sam se Samanthe iz "Sex and the City", također.
Ipak, pozitivno sam odreagirala
i u skladu s reprezentativnim gibajućim gluteux maximusima,
svjetski odvježbala do kraja,
žaleći što ne mogu ovjekovječiti taj prizor
i oraspoložiti žensku populaciju 
koja to neizmjerno cijeni.
Došavši kući, još sam se, zajapurena (od vježbanja) smijala
i osjećala zabavljena.
Ipak, razgibana do besvijesti,
moja sreća najveća je što sada 
akrobatskom lakoćom 
mogu protegnuti sebe
 između Rima i Ria,
gdje su moje dvije polovice srca.

Ovo su moja djeca.