uspavanka

Odmor sam prekinula,

neka me tegoba ošinula.

Ne znači da je kraj,

to što sam napustila južni 'raj'.

Civilizacija me šokirala,

kompjuter danima nisam bila dirala.

Moja kćer i ja same,

ponašamo se kao razmažene dame.

Nitko nam za ništa ne prigovara,

niti nam paniku stvara.

Muški ukućani nam daleko,

tamo, onamo i preko.

Noć je tiha na balkonu mome,

radosno li je ne 'polagati račune' nikome.

I kad šutimo jedna pored druge,

razumijemo sve radosti i tuge.

Ovih dana kod kćeri vlada sreća,

moja je to radost najveća.

Preko Skype-a 'nevjestica' cvrkuće,

odlučili sin i ona da se u Kaliforniji skuće.

Dok bolujem u svom domu ja,

muž se na ladanjima odmara.

Cijelo susjedstvo spava,

a i meni pada glava.

Smijeh me hvata jak,

noćni povjeetarac je mlak.

Vrijeme je za krevet,

odavno je prošlo pristojnih devet.