Neočekivani mir,
neodređeno godišnje doba,
netipična subotnja večer,
neidentificirani mirisni vjetrić donosio mi je utješnost, poznatu odnekuda.
Dok sam gledala olovno nebo u daljini iznad mora, svjesna sam bila toplote koja mi kroz stopala ugodno truji prema gore.
Iz nejasnih razloga, sjetila sam se Normandije i dočarala žudnju za školjkama i ribom i plastičnim mirisom ribarskih kabanica i konopa na kočama, spoznala osjećaj jednostavnosti i napora života ribara.
Privlačno...
http://www.lamaisonsurlequai.fr/
Nema komentara:
Objavi komentar
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.