Ja u sexy knjižnici:)

Prije dva dana, odem u biblioteku, koju najviše volim, 

iako je čudna i u stvari... bezvezna.

Jedna od onih zabačenih, u kvartu u kojemu se čini da ljudi ne čitaju previše.

Uh, znam kako ovo bedasto zvuči, ali takav je utisak.

Možda sam samo ja bedasta - dopuštam to, naravno.

Nije mi uopće pri ruci ta adresa, ali opet, otišla sam

u drugom dijelu popodneva.

Čim sam zakoračila u obožavani miris knjiga,

još s jednom nogom izvan tog prostora,

zastanem nekako u zraku,

ni amo ni tamo,

čak mi se otme nekakav uzvik s usana.

A, nisam tamo stigla raspoložena.

Obgrli me fantastična - muzika:

Umjesto prigušene, ozbiljne knjižnice, 

moj se korak izmijeni i ja uđem

 u posve drugom ritmu,

smijući se pomalo u nevjerici,

širom otvorenih usana,

prema nepoznatoj osobi koja me dočekala.

Naime, umjesto poznatog ženskog lica,

smješka mi se postariji muškarac,

kažem - postariji,

koji izgleda pomalo kaubojski,

tako je odjeven,

takav mu je izgled.

Muzika je dosta glasna.

Nikoga unutra.

Samo on, koji u svom filmu uživa 

u fantastičnoj glazbi, 

pije čaj, 

pomalo se, onako za se, 

gibajući u ritmu.

Meko osvijetljenje predsutonsko.

Bila sam oduševljena.

Promijenilo mi se raspoloženje u hipu.

Izmijenili smo tek nekoliko riječi, ništa zamorno, ništa dugo,

onoliko koliko treba da saznam koju glazbu sluša...

Opuštena sam otišla,

zadržavajući taj prokleto dobar ritam u sebi.

images via thesoulsselects.tumblr.com

Bože, teleportiraj me tamo...

i ne moraš me više vraćati na rodnu grudu.

Pristajem na 'one way ticket', radosno i ozbiljno.

                                                                 

                                                                   Hvala.

http://www.newyorkcityfeelings.com/

U kući moje majke

Jedan od prošlih dana bila sam pozvana na ručak kod mame.

Svi moji dragi bili su raspršeni geografski, nejednako i raznoliko.

Nisam bila najzaigranija, najviše zbog viroze koju sam odhodala,

koja se sad u prehladu pretvorila, da mi ne bi bilo dosadno,

a onda i zbog nekoliko usputnih momenata.

Bila sam sretna kad sam dobila majčin poziv na ručak,

koji je uvijek svečanost u domu u kojem sam odrastala,

pa makar samo nas dvije 

sjedile za divnim stolom.

I povišena temeperatura 

koju sam osjećala u sebi, 

bila je nebitna.

Prije nego sam sjela objedovati, 

otišla sam u mali obilazak,

što uvijek radim na toj adresi.

Ovoga puta iznenadili su me 

romantični jesenji detalji,

neki koje sam, jadna, i prvi put vidjela uživo.

Recimo... nisam znala kako točno raste lješnjak...a, šta ću kad nisam sa sjevera!?!

Recimo... bila sam zaboravila kako izgleda glog!?!

Recimo... kako miriše opjevana dunja!?!

Recimo... kolicni su žarki šipci od kojih se pravi najbolja marmelada za palačinke!?!

Ozarila me ta divota, pomalo zaboravljena.

I tako, zahvaljujući majčinoj najboljoj prijateljici, 

inače vrsnoj etnologinji,

lijepoj i zanimljivoj dami,

često se posjete toj rezidenciji 

spontano pretvore u inspirativne čajanke, razgovore, male izložbe.

Obožavam takva iznenađenja.

I takve ljude.

A, te dvije gospođe, 

koje svako popodne ispijaju 

najrazličitije, najegzotičnije, nikadzanjihčula čajeve,

uvijek na najelegantniji način,

počaste me s vremena na vrijeme tako 

posebnim i pamtljivim doživljajem.

Hvala im.

Međutim, nakon vikenda, 

i u moj dom stigao je divan buketić

i stigli su veliki kesteni,

Prvprođena mi je donijela miris Zagreba na dar.

Ove godine je intenziviranija čežnja za jeseni,

zbog ljutog ljeta koje kao da nema namjeru otići do Božića...

Ljubavna idila u kućici pod snijegom

Iako je sto stupnjeva sa singapurskim postotkom vlage u zraku,

fino vruće, ljepljivo, mokro, biometeorološki prilično loše vrijeme,

nitko vam ne smeta da se prebacite u zdrave uvjete,

pa odaberete mjesto gdje ćete imati svoju zimsku idilu!

Prošvrljajte na dolje navedenoj adresi,

u potrazi za 'brvnarom' koja će ispuniti vaše snježne snove ove zime,

jer, sigurno ćete pronaći baš ono što bi vas zadovoljilo od - do:)

Ljetno razgolićena, bosa, malko nervozna od smjene oblaka i sunca,

 s romantičnim mislima 

na koje padaju pahulje,

svima vam želim jednu 

fenomenalnu nedjelju!

Izaberite ovdje svoju bajkovitu destinaciju:

http://www.leotrippi.com/en/winter/properties.html

Postoje li još uvijek vitezovi..?

game of thrones

Ili je to neka zaboravljena vještina,

nadiđena kategorija, 

stalež rezerviran još samo za filmske ekranizacije.

možda čak i prezren od strane 

bahatog modernog ženskog svijeta,

koji smatra smiješnim takvu vrstu ponašanja,

dajući prednost nekim drugim vrijednostima

novorođenim u čudnim novim uvjetima,

pa čestitost i vjernost, 

hrabrost, snaga, odvažnost i muškost,

postaju demode!?!

Baš kao što nas je i brzina življenja satrala,

gdje je brzina komunikacije dostigla skoro brzinu zvuka,

gdje su muškarci sve manje muškarci,

a žene sve samosvijesnije i dostatne sebi,

niz nekih fantastičnih stvari je isparilo.

I kod jednog i kod drugog spola, 

naravno, naleti se tu i tamo na iznimke (poznam ih!),

a onda ne možeš disati od zadovoljstva ili oduševljenja.

Kao žensko, pitam se za taj muški rod,

koji se sve više približava ženskom 

kako po vanjštini, tako i po karakteristikama,

koje žene onda prigrabe skoro pa oduševljeno 

jer su našle zahvalnu 'prijateljicu' 

koja će ih pratiti 

u gledanju romantičnih komedija, 

bauljati po duuugim shopingiranjima,

s kojima će odabirati garderobu za 'evente', 

koji ih neće 'daviti'...

Ja ne tražim 'prijateljice' tog tipa,

koliko god oni bili istinski ugodni - to stoji,

ja se i dalje žalostim što je podjela 

na mušku i žensku kategoriju,

skoro eliminirala potrebu međusobnog isprepletanja,

te se čini da će, 

nastavi li se taj trend,

uskoro ista zamrijeti.

Umjesto da se pitam

'kuda ide ovaj svijet',

što je potpuni izlišno,

u moru nekih drugih zanimacija ovoga dana,

ja se pitam kad će meni doći taj preostali vitez,

koji će me oboriti s nogu,

koji će se izboriti za mene,

kojeg ću obožavati!?!

A, postoji i doći će... slutim.