MOJ SALON ZA DURENJE

20. 06. 2013.

Doslovno preko sedam mora i sedam gora doputovala prekrasna ogrlica... do mog vrata

Za danas sam ranije gotova s poslom,

pa svratih malo do Salona,

prije odlaska na večernje piće,

na balkon.

Dugo tuširanje čuda čini.

... i teku i teku teku tako moji naporni dani.

Mislim da je jučer bio vrhunac.

Što je, zapravo dobro.

I upotrijebit ću svoje moći da se

zaustavi

taj negativni trend.

Počelo je sve s dva gadna razočarenja,

doduše u ljude u koje sam se već bila razočarala,

tako da nema više potrebe da itko priupita

"a, gde je pečat!?!"

Uz razočarenja
agresivno su me spopale

tekuće poteškoće,

od kojih kratko izgubim dah...

Eto, povratio mi dah divan dar koji sam dobila.

Nekoliko darova zadnjih dana, zapravo.

Duuugačku ogrlicu sam nehajno nabacila sada,

mislim... za ovo piće.

Doista je divna.

Mokre kose,

u oblaku ženstvenog parfema,

naizgled samo odmorna,

ali svakako s osmijehom,

zakoračih u ljetnu noć.

Trebam piće s kockicama leda.

Sutra spajam rođendan Sina

i službeni početak ljeta.

Želim da ljeto bude savršeno.

Zaslužila sam,

znam.

18. 06. 2013.

Ovo je knjiga Tonke Alujević,
o sudjelovanju najmanjeg broda na svijetu
na Festivalu mora u Brestu.
Dvojezična je,
naime, lijevo je pisana na hrvatskom književnom jeziku,
desno na suvremenoj čakavštini.
Tako ćete otkriti i značenje naslova.

Ove divne fotografije
koje prate plovidbu
malog obnovljenog brodića,
starog skoro osamdeset godina,
objavljene su u
Salonu za durenje,
zahvaljujući Tonki Alujević.

Retro kolač, iz ljubavi nastao

Klima uređaj pokvaren.

Tropske temeprature.

Divna djeca s raznih strana svijeta u kući.

Nisu sva moja.

Ništa im ne smeta.

Svi gladni k'o vukovi.

A ja sam mama.

Mamama isto ništa ne smeta da nahrane djecu.

Ponavljam - ništa.

Pa ni temperature kao u pekarnici.

Mijesi se, peče, kuha, sprema.

Iz ljubavi.

Srce mi je puno, dobar osjećaj.

Starinski kolač s trešnjama zamirisao.

Između ostalog.

I ja se osjećam starinsko,

kao iz doba kada se živjelo bez problema prirodno,

'pa, ko je onda ima' klimu 'opće... pa su opet svi živili... i to deset puta bolje nego danas!'

Meni je deset puta bolje, nego svima vama

koji se 'ladiškate'

uz nečujne klime svoje.

Dok imam još pauzu,

za srknuti kavu,

na blagom propuhiću

po sistemu 'škure u libret'',

malo se smješkam uz Pervana,..

dobro je 'skinuo' splitski... premda kratko:)

17. 06. 2013.

Offline pivska čaša

thanks to Sasa Antonijevic

Ljupko ladanjsko imanje

Ladanjska kuća nikako ne mora biti ogromna ni skupe izradbe.
Često mi bude žao da nemam
na kakvom selu
kućicu,
koju bi za tren pretvorila u
kućicu u cvijeću, trava oko nje...la, la, la.
Kad imate u biografiji
više nego uobičajeno životno mijenjanje adresa i prezimena,
imate, između ostalog
i raznolikost
u provođenju slobodnog vremena
kao i u načinu dokoličarenja
u dvoje, troje, četvero, petero, ovisi.
Svaki put je to bila sasvim druga vrsta odmora
i ne samo zbog različitosti karaktera, životne dobi i statusa.
Sad sam baš znatiželjna što mi donosi budućnost.
Sva sam ružičasto nastrojena,
kao rezultat marljivog treninga.
Barem silno nastojim, jadna.
Danas sam nekome,
ko me jako dobro zna,
zasuzila u telefonskom razgovoru,
nakon što sam bila nehotice dirnuta
u srž tekućih problema.
Ipak ostatak dana imam pravilan rad srca,
jer sam od dotične osobe
koja je pesimistična od rođenja,
čula utješno
"neće tako biti dovijeka,
znaš da će se prije ili poslije
stvari posložiti na pravi način,
samo treba imati strpljenja
dok se to ne dogodi."
Evo, strpljivo čekam mlade goste
koji mi ispunjavaju
ovih dana
dom
vedrinom.
Nedostajao mi je 'šušur' po kući.