11. 06. 2012.

ovako možete izgledati sa 75 nanizanih godinica


... neki dan sam bila 
fascinirana prijateljicom
koja ima cca 60.
Ne znam ni koliko joj je točno godina,
ali ona ih ionako - nema!
Doputovala je u moj grad.
Imala sam je na ručku, rado.
Njezin me izgled fascinirao...
Frizura a la Diane Keaton,
retro ljetna haljina
posuta malim cvjetićima
lepršavo je obavijala 
visoki vitki stas,
naglašavajući ženstvene obline,
a duge noge nestajale su 
u mekim ljetnim čizmicama
od antilopa!
Nisam mogla
skinuti pogleda s nje,
vjerojatno ni ostali
s kojima se mimoilazila
ulicama.

10. 06. 2012.

oblačna nedjelja



Uspjela sam stići na početak kiše!
Izašla sam na balkon na prstima,
tišina me omela da to uradim drukčije.
Osim ptica koje su vrlo pristojno cvrkutale,
ne razmahujući se kao Perpetuum Jazzile,
kako inače zvuče u vrtu koji je ornitološki raj,
ništa se drugo čulo nije.
Okolne 'škure' su još bile zatvorene,
naglašavajući dan kada se ne radi.
Jedna jedina pristojna starica 
čudesno obojane kose
u narančastu boju möbelstoff-a za dvosjed 
iz '70-tih godina, 
nakratko se pojavila u okviru svog prozora
susjedne kuće ulijevo,
iznoseći kućnu lončanicu na zračenje.
Pozdravila sam vlastito cvijeće,
uklonila tri suha listića
i duboko udahnula
spokoj,
mirisni zrak,
tipičnu nedjelju.
Kroz misli su mi se nenaporno iznizale
davnašnje scene iz života...
Oblačna nedjelja na Palmižani,
na jedrilici,
dok djeca još spavaju,
kada taj komadić raja još nije bio postao
snobovsko mjesto,
kada bi se na pristojnoj udaljenosti ljuljuškao
tek pokoji uspavani brod,
na tirkiznom moru
mirnom kao ulje,
 pred kišu,
a ja bi se spustila u ranojutarnju svježinu
i tiho se isplivala,
ne remeteći apsolutno ništa svojim uživanjem...
Sjetih se i čitanja "Politikinog zabavnika" u krevetu,
prije ustajanja i proživljavanja nedjelje
koja je mirisala na pečenu kokoš i slasne krumpire, 
koje bi dijelili s bakama,
svo troje unučadi 'šesno' počešljani,
razdragano okupljeni oko velikog stola... 
Obilježavanje tih kišnih jutara, 
uz slatki osjećaj nemoranja,
detaljno prateći kaubojski film
žarkih boja...
Asocijacije mi je prekinuo početak kiše.
Na tendu su počele glasno kapati kišne kapi,
fino sporo, a glasno,
dopuštajući brojanje.
Ubrzavale su, ali ne do ludila,
taman da se okanem tog brojanja 
i latim se doručka,
s osmijehom zbog romantičnih zvona
koja su dodatno
obilježila ovo dobro jutro.
Nakratko sam ušla unutra,
mirišući opojnu lipu,
 koja se razbaškarila u bijelom čajniku na stolu.
Kuhala sam tursku kavu,
čekajući toster,
pržila jaja,
cijedila naranče,
slažući jagode,
pa se vratila bosa na moj balkon.

09. 06. 2012.

ako planirate žensku subotu


... u ime
rođendana,
rođenja,
okupljanja,
razvoda,
diplomiranja,
novog zaposlenja,
druženja,
pokušajte to napraviti na novi način.
Mislim na okupljanje izvan vlastitog doma.
Umjesto da standardno odete
u konobu, restoran, kafić,
umjesto da imate pred sobom miješano meso sa žara
ili crni, bijeli i crveni rižot,
umjesto da se ponapijete uz pjesmu grlenu od koje vas možda nakon dva dana bude malo kao sramota,
umjesto da stojite do zore kao puštene s lanca,
možda vam se svidi
ženska čajanka
u popodnevnim satima!?!
Ako se radi o ženskom okupljanju
vaše malodobne kćeri
jednostavno ćete dodati dekoru
balone pastelne boje.
Kulise mogu biti i u vašem domu,
gdje ćete vrijedno ispeći kolačiće za vaše prijateljice,
koje ćete sigurno oduševiti!
Barem iznenaditi.
via jjlocations

08. 06. 2012.

maira kalman


Provodim petkovnu večer.
Sama.
U novoj bluzi boje karipskog plićaka.
Vrlo težak tjedan ostavljam iza ramena.
I to je dobro.
Cherry Brandy..?

umirem 100 puta dnevno

06. 06. 2012.

knjiga s mog noćnog ormarića


Život je neshvatljivo čudo
jer se neprestano sipa i osipa,
ali ipak traje i opstaje..."
I. Andrić

(by vlada marikovic)
via google images
Svatko ima svoju ćupriju.
Zahvalna sam što se ne radi o visećem mostu.
Ufam se u izdržljivost i neuništivost kamena. 
Nek' je barem malo slična onoj preko Drine.
Čita vam se...ponovno, možda!?!
Izvolite, molim.

31. 05. 2012.

žuta minuta


Tlak mi je 90/60,
plitko dišem,
zlo mi je.
Ustala sam držeći se za zidove,
kao da sam netom zgotovila
sedam dana žestokog jedrenja. 
Idem po 5. kavu danas.
Promjene vremena traju
ove godine
bez predaha.
Na izmaku sam
još i od toga.
Taman kad mi se sva depra
ovog svijeta
sručila na psihu,
umjesto da sam i dalje razmišljala
o hladnom oružju,
nazvala me Prvorođena
i procvrkutala u slušalicu.
Jučer nije cvrkutala,
jučer je bio njezin red
da bude loše.
Srećom da se danas nismo preklopile.
S cvrkutom sam,
odložila oružje
i poželila da sunce bljesne do 40 C
i da se više nikada tamni oblaci
ne spuste do čela.
Osim kave,
poslužit ću sebi i čokoladni keks!
Žuta minuta
nek' postane optimistična
boja sunca,
ljetnih kolača,
kupaćih kostima,
ukrasnih vrpca,
torbica,
oldtimera,
leptir mašni,
cvijeća,
kišobrana, 
dječjih igračaka.
Jer... žuta boja izaziva
radost,
optimizam,
dobro djeluje.
Moja prva asocijacija na ovu boju
umakanje je prstiju
u gustu žutu temeperu
mirisa koji obožavam, 
kako bih na sivom papiru
utapkala što realističnije
 cvijeće
mimoze.
Tek na drugom mjestu je
slatkogorkasta
neodoljiva
glatka
hladna
krema za lemon pie,
koja klizi niz grlo
ostavljajući 
kao P. S .
slatkoću...
via vintage rose garden

link within

Related Posts with Thumbnails