žuta minuta

Tlak mi je 90/60,

plitko dišem,

zlo mi je.

Ustala sam držeći se za zidove,

kao da sam netom zgotovila

sedam dana žestokog jedrenja. 

Idem po 5. kavu danas.

Promjene vremena traju

ove godine

bez predaha.

Na izmaku sam

još i od toga.

Taman kad mi se sva depra

ovog svijeta

sručila na psihu,

umjesto da sam i dalje razmišljala

o hladnom oružju,

nazvala me Prvorođena

i procvrkutala u slušalicu.

Jučer nije cvrkutala,

jučer je bio njezin red
da bude loše.

Srećom da se danas nismo preklopile.

S cvrkutom sam,

odložila oružje

i poželila da sunce bljesne do 40 C

i da se više nikada tamni oblaci

ne spuste do čela.

Osim kave,

poslužit ću sebi i čokoladni keks!

Žuta minuta

nek' postane optimistična

boja sunca,

ljetnih kolača,

kupaćih kostima,

ukrasnih vrpca,

torbica,

oldtimera,

leptir mašni,

cvijeća,

kišobrana, 

dječjih igračaka.

Jer... žuta boja izaziva

radost,

optimizam,

dobro djeluje.

Moja prva asocijacija na ovu boju

umakanje je prstiju

u gustu žutu temeperu

mirisa koji obožavam, 

kako bih na sivom papiru

utapkala što realističnije

 cvijeće

mimoze.

Tek na drugom mjestu je

slatkogorkasta

neodoljiva

glatka

hladna

krema za lemon pie,

koja klizi niz grlo

ostavljajući 

kao P. S .

slatkoću...

via vintage rose garden