Volim petak, iako ne radim.
Znači mi zato što svi normalni oko mene zarađuju, a oni petkom šire svoju sreću što je okončao još jedan radni tjedan. Pa onda primim njihove dobre vibracije.
Jutros sam na televiziji ugledala našeg predsjednika u Sisku na 'eventu' Prvo javno zajedničko uništavanje oružja i iskreno mi se pogled zalijepio na ekran. Skoro sam jedvice prepoznala našeg predsjednika, koji je izgledao drugačije, bolje, privlačnije, mladenačkije, čisto zgodno...inače to ne osjećam prema njemu.
Shvatila sam da je utisak promijenila boja duhana njegove potpuno sportske jakne! Odmah je imao zdraviju boju lica, malo narasla kosa nestašno mu je padala na čelo, nije bio siv, grčevit, s brutalnim odsjajem uobičajene crvene kravate na njegov blijedi ten.
Zvižnula sam, kao građevinar u vrijeme marende, koji baca pogled na prolazeću žensku, podno skele.
Zaslužio je taj zvižduk, jadan.
Da sam mu mogla 'napenaliti' naočale s rožnatim okvirom još, koje bi mu dale dodatni muževan izgled i malo 'razbile' njegovu jendoličnu 'sivost', bio bi - cool!
Kad sam zamislila da skine jaknu boje duhana i ostane u pastelnom puloveru od shetlandske vune s kožnim našivcima na laktovima, da iz džempera proviruje kragna meke košulje sitnog kockastog uzorka u odgovarajućoj kombinaciji s hlačama od sitnijeg samta, predivnim čarapama i izvanrednim jakim zimskim cipelama koje nosi dječačkom nonšalancijom... pa kad sam ga onda poprskala dobrim muškim mirisom - on nije uopće loš!
***
Lagani ručak?
Uz plan za večernje događanje, za vikend..?
Izaberite što biste žvaknuli sada...
Ipak, mota mi se mislima novostilizirani predsjednik iz moje mašte i u toj ležernoj varijanti, stavlja mi smješak na lice, simpatičan dakako;)
