Film koji se nikako ne smije propustiti: 'The Best Offer'

Ne sjećam se kada sam pogledala ovako DOBAR film.
Aaahhhhh....!
Ovo se ne propušta.
Nikako.
Savršenstvo.
U svakom pogledu.
I glazba za film, također.
Sve odlične moje ocjene.
Preporuka graniči sa zapoviješću.
Nećete požaliti!
Film je događaj koji ispuni sva čula i nahrani kako treba.
Konačno.

Detaljnije - OVDJE

via H E R E 

via H E R E 

via H E R E 

via H E R E

via H E R E

via H E R E

via H E R E 

Rea & Richard

Predstavljam Richarda.
Odnedavno živimo skupa.
Gospodin Richard je počeo živjeti sa mnom 
od ovog mi rođendana.
Pouzdan je pratitelj, odan batler, vjeran pas, privržen prijatelj.
Dobila sam ga na poklon 
od najhrabrije ženske osobe koju poznajem.
kojoj se divim od vrlo mladih dana,
koja ima željeznu čvrstinu kojom reže život,
mnogobrojnu obitelj drži neviđenom sposobnošću,
obavlja zahtijevni posao koji iziskuje enormnu koncentraciju i oprez,
u privatnim je satima najženstvenija žena,
čije je srce veliko kao kuća,
čija je odvažnost nemjerljiva,
čiji je um britak do sjaja.
čija je volja zadivljujuća i postojana kao impozantna planina,
čija je duša kao u djevojčice...
Mogla bih tako u beskraj nju opisivati.

Primila sam iz njenih ruku poklon.
Kada sam ga razmotala i susrela se 
s majordomovim neodoljivim i dragim pogledom,
jednostavno je kazala:

"Sada više nikada nećeš biti sama... on će uvijek biti s tobom."

Pogledala sam je bez riječi, dirnuta.
Polako je trepnula,
netremice me gledajući.
Dometnula je, mirno s prizvukom neumoljivosti i duhovitosti u glasu:

"Zove se Richard."

Dobila sam ga s imenom.
Pravim muškim i simpatičnim imenom.
Koje mu pristaje.

Ganuta sam svaki put kada pogledam Richarda.
I svaki taj put pošaljem ljubav i jedan blagoslov njoj, iznimnoj... najboljoj.

Ja sam jedina žena koju je Neruda dao pozdraviti

Oduševljenje do skakutanja u zrak i vriskanja!

... nakon otvaranja poštanskog sandučića.

Izvadim ja, tako, razglednicu 

iz sivog sandučića 

s, još neko kratko vrijeme, 

samo tri prezimena 

na njemu.

Već sam u sedmom nebu 

i stegne mi se radosno očekivanje oko srca.

Prije gledanja slike i odakle stiže, 

odmah nestrpljivo okrenem tekst.

Lijepo ispisan rukopis:

"Nije da se ponavljam,

ali Neruda mi reče

jav' se ženi, 

rec' da je od mene!

..."

Bilo mi se ubrza na 

milu Iru.

Fantastičnu ženu, koju ne poznajem osobno.

Koja mi piše iz Čilea, Isle Negre... mati mila..!

'aloooo, Isle Negre! ! !

Iz kuće Nerudine šalje 'kartolinu' meni...

Uz ovaj savršeni tekst.

Dobro se nisam srušila.

Ali, sjela sam na kamene stepenice 

u mom starinskom

 'portunu'.

Jer, nisam mogla mrdnuti odmah 

od ODUŠEVLJENJA!

Naime, u srpnju sam pročitala knjigu 

"Žena iz Isle Negre",

koja se ubrojila u sam vrh 

značajnih mi knjiga,

koju ću ovih dana konačno kupiti sebi,

i koju sam bila preporučila na blogu,

ovdje:

KLIKNI

Moja Mater je prokomentirala:

"Dakle, samo se tebi ovakve stvari mogu dogodit'! I nikom živom drugom!!!"

Skoknula sam do nje,

s razglednicom iz Isle Negre,

u ruci,

ali i s bobićima,

ali i s ciklamama.

Naime, na današnji je dan 

umro moj tata

i htjela sam Mater zagrliti

ali i nasmiješiti malo.

Ira nas je obje nasmiješila i razgalila nam dušu.

Bobići su posebnost za mene 

još iz djetinjstva,

jer su originalno 

Tršćanski specijalitet,

a moja nona ih je cijelo djetinjstvo donosila

i to Fave Triestine su trobojni - smeđi, ružičasti i bijeli Bobići.

Svaka gospodska kuća ih je 

u davnim vremenama,

u ovo doba godine,

imala, odnosno pravila ili dopremala iz Trsta.

Oni su vezani uz listopad,

 ali još više uz studeni,

u doba sjećanja na one kojih više nema.

I da ne bude završen današnji post 

s natruhom tuge,

jer nije red vis a vis drugih,

a drugi ste vi koji ovo čitate,

a puno vas je,

a skoro podjednako oba (!) spola,

otkrit ću svoju malu tajnu.

Ne mogu reći umanjenicu,

jer bi nezgodno bilo da kažem da ću otkriti - tajnicu.

Postoji jedna značajna osoba u mom životu,

za koju nitko ne zna,

osoba koja mi je izbrisala 

samom sobom,

najstrašnije bolničke prizore i zvučne efekte 

koji su mi raznoslili glavu svake noći

 radi kojih nisam mogla dugo normalno zaspati,

plačući sam svaku noć pokušavala odagnati zadnje prizore oca...

Onda je značajna osoba, 

ne znam kako,

sve to maknula iz mojih misli

i otada mirno, sigurno usnem.

On mi nije zamjena za oca.

On je samo moj recimo, 

anđeo čuvar,

ali opipljiv, 

jer je živ i postoji.

Sinoć, uoči ovog dana koji mi je tužan,

spavala sam DESET sati,

sanjajući divno,

a u snu je bila prisutna 

cijelo vrijeme 

ta moja tajna osoba,

radi čega sam se probudila 

kao mala beba,

rumena, sigurna, nasmiješena, opuštena, pripadajuća, zaštićena.

I u to ime sebi priredila doručak s filma.

Onako... iz ljubavi.

Kamo s muškim klimakterijem!?! U zapučak, s osmijehom.

Dok slušam Marthu Stewart 

koja dosadnjikavom intonacijom 

lijepo objašnjava 

kako za pravljenje Beignets 

trebate upotrijebiti ravnalo, 

kako bi svi bili isti, 

odjednom postajem svjesna, 

da ne gledajući je

 nego samo slušajući, 

čovjek se lako može zabuniti da to govori 

u stvari,

Candice Bergen - isti glas imaju njih dvije.

Dobro jutro.

U zadnja tri dana, čak sam dva puta

 podijelila 

jedan trik

 s dvije žene.

Trik je iz moje riznice mudrolija stečenih

 odgojem pod ovim dijelom neba,

no starinskog tipa,

koji je mudriji 

od bahaćenja moderne žene,

načina koji je danas cjenjeniji.

Naravno, čisto zbog toga što stalno žene dokazuju i dalje 

svoj stupanj emncipacije, osviještenosti, napredovanja, oslobađanja od okova i slično.

Time sebi na glavu stavljaju 

još veći teret nego im je dano 

u itekako moćnom originalu,

ali svak po svome.

Subjektivan odabir.

Trik je samo olakšavanje 

samoj sebi,

nije - ljekovito djelovanje.

Naime, primjenjiv je 

ilitiga ima smisla 

samo u odnosu koji je već dugotrajan

ili u odnosu koji je na zalasku

ili u odnosu kojeg se održava forme radi,

ali takvi odnosi su i najčešći,

bajka varijante su rariteti.

I sama sam ga primijenila 

kada mi je bilo iznimno teško,

pa je sebe valjalo primiriti do izdržljivosti.

Da ne duljim...

kada vam vaš klimakterični

nervozni, 

naporni, 

otresajući, 

napeti, 

čangrizavi. 

odjednom drukčiji 

partner

koji se preobrazio preko noći,

sjedne na 'tikvu',

na nov zanovijetajući način,

daleko je bolje zatomiti 

odgovaranje svađalačkim tonom,

zorno pokazivanje netrpeljivosti koje vam nadođe,

dokazivanje povišenim tonom,

treskanje vratima,

odbijanje kuhanja,

durenje s mučnim razdobljima tišine,

kućni kaos.

Umjesto toga,

kao PRIVREMENO rješenje,

zamislite slijedeću svoju ulogu,

koja donosi opći spas...:)

Zamislite da ste medicinska sestra

u nekom ubavom sanatoriju,

u kojemu radite svoj posao

bez suvišnih emocija,

posao za koji ste plaćeni,

da odjeveni u bjelinu

i nečujnim korakom njegujete 

razdražljive starije osobe.

Nema praskanja na pacijente,

nema svađa,

nema nervoza,

nema odlazaka na peti niz hodnik,

nema lupanja vratima.

Posao se obavlja kako spada.

Ako pacijent hoće do malog jezera,

odgurate kolica prema jezercetu.

Ispod vrbe zastanete,

kako biste mu prebacili toplu deku preko koljena.

Ako je žedan, 

izvući ćete termosicu s čajem.

Ako nešto neduhovito ispriča,

čak ćete se oglasiti neom vrstom smijeha.

I tako stigoste do jezerceta

i taman kad ga htjedoste upitati 

nije li divan zrak i pogled na

kanadske guske i labudove,

on se, ničim izazvan,

gornjim dijelom tijela

okrene prema vama

i obruši zahtjevom 

kako ne želi biti tu

i oštro zatraži

da ga smjesta vratite u sobu.

Ne izderete se na njega,

nego se nasmiješite,

glasno potvrdite kako ste čuli 

iznenadnu želju

 koja ga je spopala,

smireno otkočite kolica,

pa ih polako odgurate 

u smjeru 

iz kojega ste 

netom 

naišli.

Ako se sjetite da ste u odori,

da imate nečujne snježnobijele tenisice na nogama,

da je vaš 'bidan čovik' pacijent,

poštedit ćete sebe nerviranja

koje onda zahvati sve upamćene nevolje

od datuma kada ste rekli DA.

Ovaj trik sam već nekada ovdje spomenula.

Ovo je odlična tehnika,

ako je duhovito i mudro usvojite.

Ovaj obrazac nošenja 

s muškim klimakterijem (44 +)

ili staračkim mušicama,

 ukoliko partner ima o ho ho godina,

donosi mir u kući,

on ostane 'kratkih rukava'

nakon što mu izbijete iz ruku oružje

za kreiranje klasične svađe,

a vi ste s malom 

privatnom 

dramskom sekcijom,

na dobitku!

Prebrodili ste trenutak prštanja 

koji potraje predugo i iscrpljuje ukoliko potraje.

Prištedjeli ste sebe.

I njega.

Ako je riječ o klimakteriju, 

a ne o nečem drugom,

upamtite - privremeno je.

Ovo ne vrijedi obrnuto.

Obrnuto ne pali.

Žene su daleko teže podnošljive u svojim klimakterijima.

Premda, nije loše samu sebe podsjetiti da će i taj horror proći,

pa obuzdati nekontrolirana istresanja.

Kvalitetnim treningom

ili osviještenošću se i to može

poprilično uspješno.

Toliko o tim facama

u osjetljivim im godinama.

koje su nas nekada obarale s nogu.

Jadni, nije ni njima lako nositi se s promjenama,

koje niti nisu pomno obrađene

koliko se o ženskim promjenama 

piše, govori, debatira, razmišlja, usmjerava ...

Kada naiđe teški trenutak,

otiđite u neki zgodan ambijent,

gdje ćete popiti kavu sa šlagom

 sami samcati.

Gdje ćete slušati ugodnu muziku.

Gdje niste trebali otići, stići, doći,

nego ste tu 

jer je to 

potez iz čista mira!

Malo je takvih poteza,

jer za njih nemamo vremena

od svih mogućih 

ozbiljnih stvari i poduzetnog življenja

ili imanja svega pod kotrolom.

Svakako treba napraviti 

što češće

bilo koju vrstu poteza

na otvorenom ili zatvorenom,

koji će biti 

POTEZ IZ ČISTA MIRA.

Nepotreban, mali, samo naš.

Da ne zaboravimo da postojimo u originalu i bez stečene dodatne opreme.

... svi koji sada u sebi promisle

"nemam ti ja vremena za to",

nisu u pravu,

jer toliko i puno više vremena potroše na 

neku 'ćakulu' ,

na seriju,

na nešto za trajanja dana, 

što nije 

aktivno delanje  bez kojega bi svi oko njih  pomrli.

Nedjelja je. Zasladite se.

SUPERWOMAN

Probudiš se jedno jutro

i shvatiš da želiš postati

ni manje, ni više

nego

Superwoman.

Shvatiš da je došlo vrijeme

 da nadmašiš 

samu sebe

poljubiš se u ogledalo

i odvezeš se u 

prave ruke

pa povjeriš svoju želju

postojećoj

 Superwoman.

Postaneš njezina učenica

i od prvog trenutka shvatiš

da ste zajedno zamahnule 

čarobnim štapićem.

Od tog dana počmeš 

nevjerojatno blistati,

glasno pjevati,

uspravno hodati,

drsko se osjećati,

shvatiš da si živa

i malko požališ 

da ti je tek sada 

pala na pamet 

ta ideja.

Postojeća Superwoman 

ima 40 godina,

majka je ČETVERO djece,

zaljubljena supruga,

sa skladnim životom

i nevjerojatnom toplinom i energijom.

Superwoman je bila odlična studentica,

dobitnica Rektorove nagrade,

ostvarila je državni rekord na 100 m leđno,

sa 22 godine dovršila obrazovanje,

zaljubila se do ušiju u viceprvaka svijeta u tajlandskom boksu

i udala se iz ljubavi.

Danas je ponosna majka četvero djece,

zgodna žena,

osobna trenerica,

koja živi sretan život

u nevjerojatnom skladu svoje obitelji

i radi posao koji obožava! 

Zbog svega toga je - Superwoman.

I zna kako to postati.

I ima recept.

I ima energiju koju nesebično daje.

I zna kako potaknuti druge.

Iz ružičaste dvorane se izlazi s osmijehom koji više ne odlazi s lica !

Govorim iz osobnog iskustva.

Preobražaj.

 KLIKNI  -  OVDJE 

FACABOOK -  ovdje