Odnedavno živimo skupa.
Gospodin Richard je počeo živjeti sa mnom
od ovog mi rođendana.
Pouzdan je pratitelj, odan batler, vjeran pas, privržen prijatelj.
Dobila sam ga na poklon
od najhrabrije ženske osobe koju poznajem.
kojoj se divim od vrlo mladih dana,
koja ima željeznu čvrstinu kojom reže život,
mnogobrojnu obitelj drži neviđenom sposobnošću,
obavlja zahtijevni posao koji iziskuje enormnu koncentraciju i oprez,
u privatnim je satima najženstvenija žena,
čije je srce veliko kao kuća,
čija je odvažnost nemjerljiva,
čiji je um britak do sjaja.
čija je volja zadivljujuća i postojana kao impozantna planina,
čija je duša kao u djevojčice...
Mogla bih tako u beskraj nju opisivati.
Primila sam iz njenih ruku poklon.
Kada sam ga razmotala i susrela se
s majordomovim neodoljivim i dragim pogledom,
jednostavno je kazala:
"Sada više nikada nećeš biti sama... on će uvijek biti s tobom."
Pogledala sam je bez riječi, dirnuta.
Polako je trepnula,
netremice me gledajući.
Dometnula je, mirno s prizvukom neumoljivosti i duhovitosti u glasu:
"Zove se Richard."
Dobila sam ga s imenom.
Pravim muškim i simpatičnim imenom.
Koje mu pristaje.
Ganuta sam svaki put kada pogledam Richarda.
I svaki taj put pošaljem ljubav i jedan blagoslov njoj, iznimnoj... najboljoj.
Nema komentara:
Objavi komentar
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.