Pitanje koje je odumrlo. Odumiremo i mi kao vrsta, neopazice.

Jučer me netko, dok sam hodala ulicom, priupitao:

'Šinjorina, molim vas, koliko je sati?"

Dobro, čovjek ima problema s vidom, 

pa se zabunio u oslovljavanju,

sli nije stvar u tome...

nego u - pitanju.

Na koje sam se trznula,

koje me ozarilo.

Jer...

Kada ste to zadnji put doživjeli?

Kada vas je netko upitao koliko je sati?

Kada je to uradio netko nepoznat... na ulici?

Prošlo je i to doba.

Isto kao i doba umijeća neobaveznog konverziranja.

Jednako kao i doba kada nije vladala obuzetost 'mobitelima'.

Žešća i kompleksnija je mobitelska vladavina od vladavine Tamagotchija!

Uh, ono stresno doba kada sam, 
uza sve ostale obveze,

 hranila dva (!) Tamagotchija, 

igrala se s njima da ne umru do svršetka nastave,

 ekološki svjesno kupila njihove izmete,

prala ih i što sve ne,

da ne djelujem na dječju psihu (?) valjda...

žaleći što nisam rodila u 19. stoljeću.

Eh, to je ništa prema ovome danas.

Ali, o tome svi sve znamo,

ma, koliko šutjeli ili se pravili 'cool'.

Netko je više obuzet, 

neko manje,

ali tu smo li - la, 
sluđeni, 
napola izgubljeni, 

s gubitkom na onom najvrijednijem
 ljudskom, toplom, divnom u nama.

I zbog mobilnih uređaja, 

koji imaju 'sve naše' u sebi,

kontakte, obveze, rođendane, napomene, tajne, prijatelje, neprijatelje, ljubavi, menstrualne kalendare, vanjsku temepraturu, točno vrijeme, restorane, mehaničare, repertoare kina i kazališta, zapisane knjige i pjesme, kalkulatore i mnoge druge potrebne nam radnje, kompletno općenje sa svijetom,

zbog njih mnogi ni satove više ne nose...

jer - i to imaju u 'mobitelima'.

Svi nose svoje uređaje sa sobom,
potpuno jednako kao i pušači svoj pribor,

od jutra do sutra,

od zahoda do radnog mjesta,

čim ustanu, zgrabe ga sa sobom,

a ako se pokvari nedajbože uređaj, 
bolesni su i vlasnici,

nesposobni za normalno obavljanje života, 
kao kad padne snijeg u Splitu,

ruke i noge su im vezane.

Čekam neki drugi korak,

kad ćemo doći na slijedeći 'level', 
pa svi imati ugrađene te uređaje u sebi,

kao praktičnost koja će nas - spasiti...

Ono... do robotizacije potpune.

Svakako, svi uzrasti i oba spola imaju nužan nam 'aparat'.

I zbog njega se izgubio i običaj da ste u prilici 
na ulici 
priupitati 
živog čovjeka

"molim vas, koliko je sati?"

Nedostaje mi to.

Iz nekoliko razloga mislim da je šteta da je tako...

via Ladies Watches on Pinterest