Ni ebola nam ne može ništa

Mi smo narod na kojemu se ne odražavaju 

nimalo sjajni uvjeti života.

Jasno, osim što smo najpametniji i jednostavno kazano - najbolji.

Nekako nam ide, valjda genetski, što li!?!

I poticajno je kad nam se ostali dive, 

s milijun uskličnika u zraku, nad glavama.

I kad je sve u rasulu, na pojedincu teško da će se to zamijetiti.

Svi dobro skockani (odgoj nalaže), 

svi raspoloženi ('baciš u valcer' pa si zanimljiviji), 

svi ležerno žive ispijajući kave (od jurnjave samo bezvezno crkneš)

 i hraneći se po restoranima (preferiramo kreativna jela, molim), 

svi nevjerojatno mudri i potkovani u komentiranju stanja u vlastitoj zemlji 

(za kafanskim stolovima, jer je tako najudobnije, a i navikli smo...), 

svi i radnim danom na zrakama sunca (zdravlja radi), 

svi ljeti na ljetovanju (mora se zbog djece), 

zimi većina na zimovanju (skijamo do djetinjstva, jel'!?!), 

svi vozaju automobile (javni prijevoz je sumoran i nekomodan), 

a kad se u obitelji dogodi vjenčanje, 

tek tu nam nema premca - to su skupe predstave za brojnu publiku 

( jer kako će nas inače štovati i dooobro upamtiti 

oni doma, u režiji i svi koji nas poznaju).

Ovdje ćete naći dobru ideju i za tu svečanu prigodu,

ako vam se zadesilo...

Sve u svemu,

moglo bi se zaključiti da smo 

neuništivi! 

Da.

Kao takvi, nedodirljivi smo i za 'neku tamo ebolu'.

Stoga predlažem da, 

čim opadne temperatura za koji stupanj,

fino put pod noge 

u najfinijoj obući koja gazi domaćim tlom, 

posebice subotama, 

kad se neumorno prikazujemo 

kao elegantni pratitelji modnih trendova,

u luksuzan hotel, 

koji je dostojan kasnije velevažnih fotografija (najbitnije, svakako), 

kojima će nam se svi diviti (zašto uopće inače ići na put).

Čisto da se odmorimo 

od napornog posla

 i življenja 

i malo zamijenimo zrak drugačijim.

A, novaca se za sve, eto, nekako uvijek nađe.

Valjda imamo smisla za to...

http://www.oysterboxhotel.com/